Pričamo sa prof. dr Milanom Ivanovićem

1. Recite nam nešto o sebi što ne bismo mogli da saznamo iz Vaše biografije.

Početkom 2000-ih, nakon završene Zemunske gimnazije i položenog prijemnog ispita za Poljoprivredni fakultet, leto sam proveo radeći u Americi, na građevini. Spletom okolnosti, učestvovao sam u ekshumaciji moštiju našeg čuvenog književnika i diplomate Jovana Dučića iz manastira Sveti Sava u Libertvilu tokom preseljenja zemnih ostataka u rodno Trebinje 2000. godine. Sledeće godine, nakon položenih ispita i ispunjenja uslova za upis u drugu godinu, ponovo sam leto proveo u Čikagu, opet radeći na građevini. Bilo je to nezaboravno iskustvo, a ujedno i prilika da se zaradi neki dinar. Sećam se da je u to vreme moja dnevnica bila kao cela očeva mesečna plata, ne zato što sam imao „jaku“ dnevnicu, nego su u to vreme plate ovde bile mizerne.

2. Kada ste odlučili da želite da se bavite poljoprivredom kao naukom? Zbog čega ste se opredelili baš za fitopatologiju? 

S obzirom da su mi otac, majka i stariji brat završili Poljoprivredni fakultet Univerziteta u Beogradu, nije bilo mnogo izbora za mene (smeh). U mojoj porodici stalno se pričalo o poljoprivredi, biljkama, prinosu, bolestima biljaka. Kao mali naučio sam šta je plamenjača krompira, šarka šljive i pepelnica vinove loze. Kada je došlo vreme da razmišljam o upisu na fakultet, nije mi bilo teško da se odlučim za Odsek za zaštitu bilja i prehrambenih proizvoda (danas Odsek za fitomedicinu), bio mi je logičan izbor.

3. U toku svoje karijere imali ste priliku da se usavršavate u inostranstvu. Kakva su Vaša iskustva? Da li biste preporučili studentima da se bave naukom i na univerzitetima van naše zemlje?

Imao sam tu sreću da tokom doktorskih studija deo istraživanja vezanih za proučavanje genoma fitopatogene bakterije Erwinia amylovora, u trajanju od deset nedelja, radim u SAD, tačnije fitobakteriološkoj laboratoriji Univeziteta Florida u Gejnsvilu. Dve godine kasnije proveo sam tri meseca na Ajova stejt univerzitetu baveći se mikozama jabuke. O obe ove specijalizacije mogu reći samo najbolje, počev od profesora koji su mi tamo bili mentori, tako i o kolegama sa kojima sam sarađivao. Svakom mladom čoveku, a pogotovo budućim akademskim građanima bih preporučio da se bore da deo svojih istraživanja obave negde u inostranstvu. Srbija je mala zemlja, za nauku se odvaja deset puta manje sredstava iz budžeta nego u zapadnim zemljama, tako da je bavljenje naukom ovde veliki izazov. Ne mora to biti Amerika, u Evropi takođe ima pregršt renomiranih naučnih institucija koje bi rado primile posvećene mlade istraživače.

4. Koja istraživanja iz oblasti fitopatologije su danas u fokusu naučnika?

Sudeći po broju objavljenih naučnih radova iz oblasti fitopatologije u poslednjih nekoliko godina, rekao bih da je fokus na biološkoj zaštiti biljaka, tj. upotrebi tzv. biopesticida. To je primena mikroorganizama i njihovih metabolita ili prirodnih mehanizama u borbi protiv prouzrokovača bolesti biljaka. Danas smo još uvek u velikoj meri zavisni o upotrebi pesticida u suzbijanju prouzrokovača bolesti biljaka, ali svest društvene zajednice o negativnim posledicama njihove primene je sve veća: negativan uticaj na ekosistem, površinske i podzemne vode, neciljane organizme, ostaci pesticida u voću i povrću, nastanak rezistentnosti itd. Većina biopesticida, za sada, nisu efikasni kao konvencionalni pesticidi, ali ulažu se veliki napori i sredstva da u skorijoj budućnosti u potpunosti zamene hemijske preparate u zaštiti bilja.

5. Svojevremeno ste objavili udžbenik za predmet Fitomedicina. Možete li nam više reći o procesu pisanja istog? 

Pisanje udžbenika je dugotrajan i mukotrpan proces. Ne možete jednostavno sesti za sto i započeti pisanje udžbenika. U mom slučaju, napisan udžbenik ili praktikum je zapravo bio uslov da budem izabran za vanrednog profesora. Drugim rečima, ja sam ga pisao dok sam još uvek bio docent. Moje mišljenje je da je to isuviše rano za pisanje takve jedne bibliografske jedinice. Sećam se da mi je moj profesor iz Amerike jednom prilikom rekao: „Tako rano u svojoj karijeri pišeš udžbenik?“. To mi je ostalo urezano u sećanju. Logičnije je bilo da počnem pisanje praktikuma, ali na nagovor mojih starijih kolega, odlučio sam se za udžbenik. Razlog leži i u tome što je fitopatologija vrlo dinamična disciplina koja se brzo razvija, otkrivaju se nove bolesti na biljkama, novi domaćini ranije opisanih bolesti, nove metode njihove detekcije i sl. Sam proces pisanja trajao je nešto više od tri godine, ali naučne radove i ostali materijal prikupljan je mnogo duže, praktično od upisa na doktorske studije, dakle nekih desetak godina. Čak i danas kada naiđem na zanimljive naučne radove, sistematski ih čuvam sa namerom da se podaci iz njih jednog dana nađu u novom izdanju udžbenika.

6. Kako se studiranje na Poljoprivrednom fakultetu razlikuje danas u odnosu na period Vašeg studiranja? 

Tehnološka revolucija koja se dogodila poslednjih petnaestak godina u velikoj meri uticala je na sve sfere života, pa tako i na obrazovanje. U vreme dok sam ja studirao, samo progresivni profesori koristili su PowerPoint prezentacije. Danas je to uobičajeno, čak i prevaziđeno. Takođe, komunikacija sa asistentima i profesorima bila je isključivo usmena, a danas se mogu koristiti mnogobrojne platforme za komunikaciju ili razmenu materijala. Mislim da je u tom smislu studentima studiranje i učenje umnogome olakšano. Gotovo sve informacije su tu, takoreći na dohvat ruke, a pre petnaestak godina trebalo je više truda i upornosti da se savlada ispitni materijal ili napiše seminarski rad. Danas na internetu možete naći tutorijale za većinu naučnih metoda, slike simptoma, dodatnu literaturu i sl. Međutim, ne vidim da studenti danas koriste u punom potencijalu savremena tehnološka sredstva za podizanje nivoa obrazovanja i svoje ekspertize, već više za zabavu i razonodu.

7. Možete li nam dati svoje mišljenje o budućnosti fitopatologije kao nauke? Da li ste primetili da prethodnih godina raste zainteresovanost za ovu naučnu oblast, ili je, pak, situacija obrnuta?

Mislim da fitopatologija, kao naučna disciplina, još uvek nije dostigla svoj zenit. Još uvek je dosta toga nepoznato ili nije u potpunosti rasvetljeno. O tome svedoče epidemije biljnih bolesti koje se i danas pojavljuju u našoj zemlji odnoseći veliki deo roda. Što se tiče budućnosti fitopatologije, mislim da ona neće i ne može nestati dok god budemo koristili biljke za svoju ishranu. Dokle god bude bilo biljaka biće i bolesti na njima, kao i neophodnosti da se one izučavaju, opisuju i suzbijaju. Ovo pogotovo i dobija na značaju u današnje vreme kada je trgovina globalizovana, te možete uvesti biljke i biljne proizvode praktično iz bilo kog kutka na planeti, a samim tim i nove patogene za našu zemlju.

8. Koje je, po Vašem mišljenju, najzanimljivije istraživanje u kome ste učestvovali i zašto?

Jedno od zanimljivijih je razvoj dupleks PCR metode za istovremenu detekciju dve fitopatogene bakterije koje napadaju krompir. Dugoročni cilj ovog projekta bio je sinteza dupleks PCR u tzv. multipleks PCR pomoću koga bi bilo moguće detektovati sve ekonomski značajne bakterije i viruse na krompiru u jednom uzorku, nešto poput Theranos platforme u humanoj medicini (smeh).

9. Za kraj, šta biste poručili studentima koji bi želeli da se, nakon završetka studija, posvete naučno-istraživackom radu?

Na osnovu dosadašnjeg iskustva u radu sa diplomiranim studentima, najbitnija osobina za rad u nauci je radoznalost i kreativnost. Ako po prirodi niste radoznali da otkrivate i istražujete, naučno-istraživački rad nije pravo mesto za vas. Poznato je da su sva deca po prirodi radoznala. Međutim, okolina nas vremenom obeshrabruje i što smo stariji radoznalost sputavamo i zamenjujemo ambicijom, a to su dve različite odlike. Ne bih želeo da budem prek ili grub prema mladim ljudima, ali ne možete naučiti nekoga da bude radoznao sa 25 godina. Ipak, ako ste vredni, a pritom pokazujete znatiželju da otkrivate i istražujete, onda nauka spada u uži izbor za profesionalnu karijeru. Deseti novembar se u svetu obeležava kao Svetski dan nauke, a nauka predstavlja motor napretka celog čovečanstva, a istovremeno je jedan od najkorisnijih oblika kreativnosti ljudskog roda. I za kraj bih želeo da naglasim još jednu stvar, a vezana je za nauku: danas je za rad u nauci neophodno znanje makar jednog svetskog jezika, najčešće engleskog, tako da počnite sa učenjem ili usavršavanjem istog još tokom redovnih studija. U vezi s tim, čuveni sovjetski fizičar i nobelovac Lav Landau je rekao: „Engleski se mora znati! Čak ga i najgluplji Englezi dobro poznaju“.

10. Šta biste preporučili studentima Biološkog fakulteta koji planiraju da svoju karijeru nastave na Poljoprivrednom fakultetu?

Studenti bi, najpre, trebalo da se upoznaju sa sadržajem studijskih programa master i doktorskih studija koji se nude na Poljoprivrednom fakultetu Univerziteta u Beogradu. Nakon završenih redovnih studija, studenti Biološkog fakulteta mogu upisati većinu modula master studija Poljoprivrednog fakulteta, dok je za pojedine module neophodno položiti diferencijalne ispite. Kada je reč o doktorskim studijama, tu ne postoje diferencijalni ispiti i doktorske studije mogu upisati svi studenti koji ispunjavaju uslove koje Poljoprivredni fakultet postavlja za doktorske programe. Najbolji put ka tome je ostvarivanje kontakta sa profesorima i istraživačima, radi mogućnosti saradnje i mentorstva.

Što se tiče ličnog mišljenja, mislim da postoje velike mogućnosti saradnje – studenti Biološkog fakulteta imaju određeni fundus znanja koji bi mogli da primene u poljoprivrednim naukama, zauzvrat stiču šire razumevanje teme iz različitih uglova, integrišući znanje iz više disciplina. Brojne su prednosti studiranja na različitim fakultetima: interdisciplinarna stručnost, raznovrsna mreža poslovnih kontakata u različitim profesionalnim zajednicama, prilika za istraživanje različitih interesa, diversifikacija karijernih pravaca i sl. Interdisciplinarnost može doprineti dubljem i holističkom sagledavanju određenog problema, a inovativne ideje često nastaju iz kombinovanja različitih perspektiva. Osim toga, interdisciplinarno znanje i iskustvo pruža određenu fleksibilnost u karijeri jer omogućava svršenim studentima da se prilagode promenljivim zahtevima tržišta rada i da pronađu različite karijerne pravce. U suštini, interdisciplinarni pristup obrazovanju odražava kompleksnost stvarnog sveta i pomaže studentima da razviju širok set veština potrebnih za uspeh u različitim situacijama.