Kitovi ubice – ljudi okeana?

Na obali ostrva Vankuver, odmah pokraj istoimenog grada, užasavajuć prizor bacio je čitav region u žalost. Mlada majka, tek dvadeset godina stara, drži nepomično telo svoga deteta, preminulog tek pola sata po rođenju. Ona ga ne pušta, kao da se nada nekakvom čudu, gde bi se ipak oglasilo, barem nakratko, barem da se oprosti, ako ništa više… Već šesnaest dana ga nosi, bez kraja na vidiku. Ljudi u okolini sažaljivo je gledaju, želeći da joj pomognu, ali bez ikakve predstave kako. Njena porodica, sva u crnini, nemo je prati i brine o zdravlju koje je sve više izdaje zbog ove strašne muke.

Da nema naslova, verovatno biste odmah pomislili da je ovo tragična priča o nekoj ženi, možda glavnoj junakinji romana, ili pak o stvarnoj osobi. Naravno, u pitanju nije ni jedno ni drugo, već orka J35 iz South resident  jata pacifičkih kitova ubica. Njena takozvana „ljudska“ patnja i žal iznenadili su mnoge koji bi takav izliv emocija možda očekivali od primata, ali nikako od ubitačne vrste kitova.

Orka

Izvor slike:https://www.gannett-cdn.com/authoring/2018/03/14/NSMN/ghows-GA-6768a7e9-1a47-7f5b-e053-0100007f88e5-994f815c.jpeg?width=2560

Anatomija ubica

Kitovi ubice (Orcinus orca), poznati i kao orke, zapravo nisu kitovi. Oni su najveći pripadnici porodice Delphinidae (delfini). Zovu se kitovi ubice zato što su ubice kitova; tako su ih antički pisci oslikali, te smo ih tako zapamtili. Oni su morski sisari sa dva pektoralna i jednim dorzalnim perajem. Reda su dužine od 5 do 8 metara. Poznati su po svojim crno-belim šarama i zubatim ustima. Njihov ugriz je znatno jači nego kod velike bele ajkule. Kosmpoliti su žive u svim okeanima. 

Sposobnost govora je jedna od glavnih osobina ljudi. Mi proizvodimo zvuk usled vibriranja glasnih žica, izazvanog strujanjem vazduha u grkljanu, nakon čega izoštravamo taj zvuk u govor pokretima usta i jezika. Orke takođe „govore“, samo što one to čine putem fonemskih usana u disajnom otvoru – homologu nosa. One strujanjem proizvode zvuk koji se potom emituje i usmerava putem masnih tkiva u regionu čela. Zvuk stiže natrag do senzornih nerava i srednjeg uha pomoću specijalizovanog masnog tkiva u donjoj vilici kod kojeg se zvučni talasi usmeravaju pravo do regiona čula zvuka. Ova tkiva predstavljaju analoge ušnom kanalu i bubnoj opni kod ljudi. Na isti način vrše i eholokaciju.

Kitovi ubice i ljudi poseduju još jednu sličnost građu mozga. Naučnici su odavno došli do zaključka da apsolutna veličina mozga nije pokazatelj inteligencije, već relativna veličina u odnosu na telo, kao i koeficijent encefalizacije (naboranosti površine mozga). Orke su, zajedno sa ljudima i jednom vrstom delfina, na vrhu liste za obe vrednosti.

Anatomija orke

Izvor slike:https://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/8/88/Orca_internal_anatomy.svg

Kultura orki

Orke poseduju jednu od najsloženijih socijalnih struktura na planeti. Žive isključivo u matrilinearnim porodicama, predvođenim od strane najstarije ženske jedinke. Više ovih porodica istog porekla čine jato, a više jata koja komuniciraju istim ili sličnim dijalektom (skupom ustaljenih poziva koje prepoznaju samo jedinke sa istim dijalektom) čine klan.

Orke žive u matrijarhalnom društvu gde vlada stroga hijerarhija u kojoj je najstarija ženka glavna. Ona je odavno ušla u menopauzu (orke su, poredljudi, jedna od retkih vrsta s ovom pojavom) kako bi se usredsredila na prenos znanja i kulturnih odlika na mlađe generacije. Kao i kod ljudi, bihejvioralni fenotip orki dobrim delom je određen kulturom, umesto genetikom. Mladi od svoje prababe uče dijalekat specifičan za to jato putem kog mogu dalje naučiti druge svojstvene osobine. Nalik ljudima, glavni oblik učenja je imitacija.

Ovaj sistem, kao i razdvajanje populacija, doveo je do stvaranja ekotipova sa veoma različitim kulturama. Najbolji primer za to su ranije spomenute resident orke i transient orke koje zauzimaju istu ekološku nišu u dužem periodu godine. Među njima, međutim, nema kompeticije, iako su u pitanju populacije iste vrste. Razlog tome je to što se prve hrane isključivo jednom vrstom riba iz porodice Salmonidae, dok se potonje hrane morskim sisarima, poput foka.

Ovakvih primera ima mnogo i kulturološke odlike i običaji mogu da dosegnu neverovatne nivoe specifičnosti, do te mere da South resident orke mogu eholokacijom da razaznaju jednu vrstu riba od druge i da jedu samo jednu vrstu koja im se sviđa, čak iako su populacije ostalih riba znatno brojnije.

Ovi ekotipovi liče na narode, sa svojim sopstvenim nacionalnim kuhinjama i jezicima koji su toliko različiti da nije moguća uzajmna komunikacija. Naučnici čak smatraju da će trenutno stanje dovesti do nastanka dve potpuno odvojene vrste orki i to isključivo zbog kulture, jer ne postoje nikakvi spoljašnji faktori koji ih navode na ovakvo ponašanje.

Razlike između resident i transient orki

Izvor slike:https://th-thumbnailer.cdn-si-edu.com/dDi2KQ1gyuSTc_eeotkQJvurgP8=/fit-in/1072×0/https://tf-cmsv2-smithsonianmag-media.s3.amazonaws.com/filer/da/ec/daec4072-b676-4414-a6da-b6d4d3b8625a/infographic-transients2-1200×1994.png

Jezik orki

Kao što je već rečeno, orke pričaju. Govor kitova ubica ima dve funkcije: komunikaciju i lokalizaciju u prostoru. Postoje tri vrste zvuka: klikovi, pozivi i zvižduci. Klikovi skoro isključivo služe za eholokaciju, dok naučnici smatraju da se druga dva tipa koriste za održavanje grupne kohezije i određivanje društvenih odnosa. 

Svako jato ima svoj dijalekat. Ovi pozivi se, na primer, koriste za određivanje lokacije druge jedinke istog jata i za prepoznavanje. Slična se situacija događa kada se šetate stranim gradom i odjednom čujete svoj jezik i prepoznate pripadnike svoga jata… naroda. 

Jezik kitova ubica se takođe istovetno menja kao i ljudski jezici. Naučnici su otkrili da sama geografska udaljenost ne utiče na sličnost između dva dijalekta. Mnogo su veći uticaji poreklo (koliko je jatima udaljen zajednički predak) i takozvana horizonatlna transmisija (uticaj dijalekata jata s kojim interaguju).

Jezik orki možda prati isti ciklus kao i ljudski jezici – prvobitno pojednostavljenje koje je praćeno usložnjavanjem. I kod orki i kod ljudi ovo se ogleda u skraćivanju slogova, nakon čega sledi spajanje reči (aglutinacija).

Emocije i misli orki

Kitovi ubice su visoko socijalno inteligentna bića. Kao što je uvodna priča pokazala, ove životinje imaju vrlo razvijenu empatiju, koju mnogi smatraju glavnom ljudskom osobinom. Istraživanja su dokazala da mogu da prepoznaju i shvate emocionalna stanja drugih jedinki, ali i vrsta.

Među pripadnicima South transient orki primećena je čak neka vrsta skupa tokom kojeg se jedinke igraju, ili su pak u žalosti ukoliko je jedna orka ugine.

Orke nikada ne napadaju ljude u divljini, već samo kad su izolovane od svojih porodica u zatočeništvu akva-parkova. Divljim orkama smo, po svemu sudeći, fascinantni. One nas proučavaju, baš kao i mi njih.

Naučnici su otkrili da orke mogu da prepoznaju svoj lik u ogledalu, a to mnogi smatraju uslovom za samospoznaju. Granice njihove inteligencije i dalje nisu poznate. Ovo je još jedan razlog zašto se kidnapovanje mladih orki radi zabavljanja posetilaca akva-parkova smatra izrazito nehumanim i neetičkim.

Dimenzije mozga orke i čoveka

Izvor slike:https://pbs.twimg.com/media/FxJmjK5X0AAk4fl?format=jpg&name=medium

Na vrhu lanca ishrane

Poslednja sličnost koju ćemo opisati tiče se položaja orki u lancu ishrane. Kao i ljudi, one se nalaze na samom vrhu lanca ishrane. Za razliku od ljudi, čija morfologija nije imala bitniji uticaj na taj status, kitovi ubice su džinovi mora koji mogu da pobede ajkule i kitove. Tu nailazimo na zanimljivu činjenicu. Orke jesu moćne same po sebi, ali one skoro nikada ne love same, već uvek grupno. Svaka najstarija ženka smišlja specifične metode lova koje potom njeni potomci koriste. Neke umeju da budu zastrašujuće i po domišljatosti vrlo nalik ljudskim. Postoji video snimak na „Jutjubu“ na kome porodica orki stvara talase kojima prevrću foke sa santi leda kako bi ih pojeli.

Orke su za okean zastrašujuće koliko i ljudi za kopno (barem pre nastanka civilizacija), a pritom igraju sličnu ulogu. Naučnici već rade na dešifrovanju jezika orki pomoću veštačke inteligencije, što bi nam omogućilo da komuniciramo sa njima! Zamislite to. Razgovor sa pripadnikom druge vrste, scenario koji kao da je izašao iz naučne fantastike, a zapravo je veoma moguć u bliskoj budućnosti.  

Izvor:

  • Abramson JZ, Herna´ndez- Lloreda MV, Garcı´a L, Colmenares F, Aboitiz F, Call J. 2018 Imitation of novel conspecific and human speech sounds in the killer whale (Orcinus orca). Proc. R. Soc. B 285: 20172171. http://dx.doi.org/10.1098/rspb.2017.2171
  • Anderson R, Waayers R, Knight A. Orca Behavior and Subsequent Aggression Associated with Oceanarium Confinement. Animals (Basel). 2016 Aug 18;6(8):49. doi: 10.3390/ani6080049. PMID: 27548232; PMCID: PMC4997274.
  • Baird, Robin W. (2002). Killer Whales of the World. Stillwater, MN.: Voyageur Press. ISBN 978-0-7603-2654-1
  • Delfour F, Marten K. Mirror image processing in three marine mammal species: killer whales (Orcinus orca), false killer whales (Pseudorca crassidens) and California sea lions (Zalophus californianus). Behav Processes. 2001 Apr 26;53(3):181-190. doi: 10.1016/s0376-6357(01)00134-6. PMID: 11334706.
  • Filatova, Olga Guzeev, Mikhail Fedutin, Ivan  Burdin, Alexander Hoyt, Erich 2013/12/01 790 796 T1  – Dependence of Killer Whale (Orcinus orca) Acoustic Signals on the Type of Activity and Social Context 40 10.1134/S1062359013090045 Biology Bulletin
  • Filatova, O. A., Samarra, F. I., Deecke, V. B., Ford, J., Miller, P. J., & Yurk, H. (2015). Cultural evolution of killer whale calls: background, mechanisms and consequences. Behaviour, 152(15), 2001-2038. https://doi.org/10.1163/1568539X-00003317
  • Foote AD, Vijay N, Ávila-Arcos MC, Baird RW, Durban JW, Fumagalli M, Gibbs RA, Hanson MB, Korneliussen TS, Martin MD, Robertson KM, Sousa VC, Vieira FG, Vinař T, Wade P, Worley KC, Excoffier L, Morin PA, Gilbert MTP, Wolf JBW. Genome-culture coevolution promotes rapid divergence of killer whale ecotypes. Nat Commun. 2016 May 31;7:11693. doi: 10.1038/ncomms11693. PMID: 27243207; PMCID: PMC4895049.
  • Olga A. Filatova, Volker B. Deecke, John K.B. Ford, Craig O. Matkin, Lance G. Barrett-Lennard, Mikhail A. Guzeev, Alexandr M. Burdin, Erich Hoyt, Call diversity in the North Pacific killer whale populations: implications for dialect evolution and population history, Animal Behaviour, Volume 83, Issue 3, 2012, Pages 595-603, ISSN 0003-3472, https://doi.org/10.1016/j.anbehav.2011.12.013. (https://www.sciencedirect.com/science/article/pii/S0003347211005537)