Giganti ostrva Komodo

Komodo zmaj predstavlja najveću danas živeću vrstu guštera na svetu. Njegove dimenzije dostižu neverovatna 3m, a težina preko 180kg. Ove životinje stare su nekoliko miliona godina, a preti im opasnost od izumiranja. Ostalo je svega par hiljada jedinki koje održavaju opstanak vrste. Osim na ostrvu Komodo, sreću se i na nekoliko drugih indonežanskih ostrva kao što su: Rinka, Flores, Gili Motang i Gili Dasami. 

Komodo zmaj

Izvor: www.nhm.ac.uk

Ishrana 

Ovi gušteri, osim svojih dimenzija, zanimljivi su i po načinu ishrane. Na mestima gde žive predstavljaju glavne karnivore. Mogu da se hrane plenom koji je nekoliko puta veći od njih, a na koji način to postižu bilo je pitanje o kom se prethodnih decenija raspravljalo. 

Naime, godine 1969. američki biolog po imenu Volter Aufenberg preselio se na indonežansko ostrvo Komodo da bi proučavao ove neobične životinje. Aufenberg je posmatrao zmajeve godinu dana i 1981. godine je objavio knjigu o njihovom ponašanju. Dok ih je posmatrao, primetio je da kada komodo zmaj ugrize neku veliku životinju, poput bivola, uskoro se u životinji razvijaju fatalne infekcije. Na osnovu ovog zapažanja, a bez stvarnih dokaza, sugerisao je da zmajevi koriste bakterije iz pljuvačke kao oblik otrova.  

Iako se pretpostavka o toksičnim bakterijama koju je izneo Aufenberg i danas može čuti u dokumentarnim emisijama ili pročitati u različitim člancima, ona je ipak neosnovana, zbog čega je 30 godina kasnije i odbačena. Naime, 2009. godine naučnik Fraj objavio je rad pod nazivom „A central role for venom in predation by Varanus komodoensis (Komodo Dragon) and the extinct giant Varanus (Megalania) priscus”. U njemu navodi argumente koji govore u prilog tome da je dotadašnja pretpostavka malo verovatna, a pored toga uvodi i nove zaključke.

Iako je pokazano da jedinke uhvaćene u divljini imaju razne oralne bakterije, nije pronađen nijedan patogen prisutan u svim V. komodoensis. Štaviše, identifikovane bakterijske vrste su bile slične onima koje su pronađene u ustima drugih gmizavaca ili su bile tipičan sadržaj creva sisara. Na osnovu ovoga Fraj je zaključio da je pretpostavka o bakterijama kao glavnom krivcu smrti plena nelogična.  

Takođe, u radu su detaljno opisani eksperimenti koji su vršeni da bi se utvrdio tačan razlog tolike toksičnosti ovih organizama. Magnetna rezonanca komodo zmaja otkrila je otrovnu žlezdu koja se nalazi u donjoj vilici, a koja se sastoji od jedne velike prednje pregrade i pet manjih, zadnjih pregrada. Pokazalo se da sistem odvojenih kanala vodi iz svakog odeljka, otvarajući se između uzastopnih pleurodontnih zuba, što ovu žlezdu čini strukturno najsloženijom otrovnom žlezdom gmizavaca koja je opisana do sada. Masenom spektrometrijom došlo se do tačnog sastava proizvoda ovih žlezda. Ustanovljeno je da su u pitanju toksični proteinski kompleksi koji imaju sposobnost da snižavaju krvni pritisak i izazivaju masivno krvarenje, a ujedno sprečavaju zgrušavanje krvi i izazivaju šok. 

Bitno je istaći da komodo zmajevi ne poseduju snažan ugriz, ali imaju izuzetno jake vratne mišiće koji povlače glavu i raskidaju tkivo. Zatim isporučuju svoj otrov u žrtvu, koja postepeno slabi i na kraju umire. Za to vreme komodo zmaj je prati i na kraju se hrani njome.

 Lat. Varanus komodoensis

Izvor: https://pixabay.com

Razmnožavanje 

Komodo zmajevi pare se jednom godišnje, u periodu između maja i avgusta. Tokom ovog perioda ženke ispuštaju feromone koje mužjaci mogu pratiti svojim veoma dobro razvijenim čulom mirisa. Mužjaci imaju običaj da se pred parenje bore da bi pridobili ženku. Pobednik se zatim udvara ženki, češkajući je po leđima ili ližući njeno telo. 

Trudne ženke polažu oko 30 jaja koja zakopavaju u zemlju. Nakon osam meseci dolazi do izleganja mladunaca koji odmah beže i skrivaju se po drveću ili se valjaju po fekalijama. Na taj način štite se od potencijalnih predatora, uključujući i odrasle komodo zmajeve, za koje mladunci predstavljaju plen. Mladim komodo zmajevima potrebno je oko 10 godina da odrastu, a inače njihov prosečan životni vek iznosi oko 30 godina. Za ženke komodo zmajeva zanimljiva je i činjenica da imaju sposobnost partenogeneze, odnosno razmnožavanja bez učešća mužjaka. Na ovaj način iz jaja se razvijaju samo mužjaci koji mogu dalje seksualno da se razmnožavaju, što predstavlja jedan vid reproduktivne adaptacije.

Borba dva mužjaka 

Izvor: www.nationalgeographic.com

 

Zaštita za ove neobične životinje — Nacionalni park „Komodo” 

Kako bi se zaštitili komodo zmajevi i kako bi se sprečilo njihovo izumiranje, 1980. godine osnovan je Nacionalni park „Komodo”. Pored toga što je dom komodo zmaja, park pruža utočište mnogim drugim značajnim kopnenim vrstama, kao što su: kukmaste koke humkašice, endemski pacovi i timorski jeleni. Takođe, velika raznolikost vrsta prisutna je u vodama koje zapljuskuju obale ostrva Komodo. Tu su prisutne morske kornjače, kitovi i delfini, kao i bogati koralni grebeni. 

Izvori: