Slepi miševi i upotreba eholokacije

Eholokacija funkcioniše slično sonaru. Životinja emituje zvukove određene frekvencije koji se odbijaju o okolne predmete. Na osnovu odbijenog zvuka — eha, slepi miševi formiraju zvučnu topografiju okoline i zahvaljujući njoj znaju kuda da se kreću. Zanimljivost koja je naučno dokazana jeste da im je sposobnost upotrebe sonara omogućena odmah po rođenju. 

Mladunče slepog miša

Izvor slike: https://sheilacrosby.com/squee-monday-baby-bats/ 

Noćni letači 

Slepi miševi (šišmiši, netopiri ili ljiljci) su jedini sisari koji imaju aktivnu sposobnost letenja. Krila su im nastala od izduženih prednjih nogu i skraćenih prstiju. Takođe, imaju specifičnu građu ostatka tela i veoma lake kosti. Savremene vrste su većinski prilagođene noćnom načinu života. To znači da se prvenstveno oslanjaju na čulo sluha i mogućnost eholokacije prilikom orijentacije i pronalaženja hrane. Oni  proizvode ultrasonične zvukove frekvencije 50-80 kHz, jer se u najvećoj meri hrane insektima. Da bi se proizveo eho, neophodno je da talasna dužina proizvedenog zvuka bude približna dijametru objekta o koji se odbija. Ove sposobnosti im omogućavaju da ulove čak i do 3000 insekata za jednu noć. 

Ilustrovani prikaz upotrebe sonara kod slepih miševa

Izvor slike: https://www.researchgate.net/figure/Bats-navigate-and-identify-prey-by-echolocation_fig1_258525053 

Ljiljci mogu pomerati uši, okrećući ih tako da najbolje vrše percepciju zvučnih signala koji dolaze iz različitih smerova. Emitovanje zvukova varira u zavisnosti od njihovog ponašanja. Na primer, odrasli slepi miš koji se odmara emituje zvukove manje brzine u odnosu na one koji su aktivni. Takođe, treba naglasiti da nemaju sve vrste ljiljaka sposobnost eholokacije. Oni koji imaju su većinski svrstani u podred Microchiroptera. 

Specijalizovane uši za primanje signala eholokacije

Izvor slike: https://www.theguardian.com/environment/2018/jun/25/country-diary-on-the-hunt-for-one-of-the-uks-rarest-bats 

Komunikacija majke i mladunčeta 

Majke slepih miševa mogu pronaći svoje bebe među hiljadama ili milionima drugih šišmiša po njihovim jedinstvenim glasovima i mirisima. Zanimljivo je da ženke imaju izraženu brigu o potomstvu. Mladunce često ostavljaju zajedno u kolonijama kako bi se zagrejali, dok one odlaze u lov. Sa svojim bebama imaju specifičnu komunikaciju koja se ogleda relativno dugim trajanjem, niskom frekvencijom i multi-harmonijskim karakterom.  

 

Majka i mladunče slepog miša

Izvor slike: https://www.psychologytoday.com/us/blog/animal-minds/202009/bat-moms-baby-talk-their-pups 

Mladunci slepih miševa počinju da se suočavaju sa eholokacijom mnogo pre nego što postanu aktivni letači i lovci. Istraživanje sprovedeno u laboratorijskim uslovima je dokazalo specifično, uzastopno oglašavanje koje emituju ženke šišmiša u situaciji kada su izolovane od svojih beba. Takođe, slične krike su ispuštala izolovana odojčad. Smatra se da takav način vokalizacije prisutan isključivo u interakcijama majke i novorođenčeta i da je to vid međusobnog prepoznavanja. Svoj sonar mladunci mogu uspešno da koriste od prvog dana rođenja i osim komunikacije sa majkom, pomaže im pri spoznavanju okoline. Takođe je vršeno istraživanje o razvoju i menjanju načina eholokacije kod vrste Rousettus aegiptiacus u prvih 35 dana života. Na kraju samog eksperimenta je zaključeno da dužina i fekvencija emitovanih zvukova zavisi od razvoja muskulature larinksa, ali i da percepcija ultrazvučnih impulsa zavisi od stepena razvića slušnog (akustičnog) sistema. Zbog toga se javlja razlika između načina oglašavanja prvog i poslednjeg dana istraživanja kod istih jedinki. Prvenstveno se emituju kratki niskofrekventni, a potom duži visokofrekventni tonovi.

Mladunče i majka Rousettus aegiptiacus

Izvor slike: twitter 

Eholokacija ključna za letenje i lov 

Briga o potomstvu kod slepih miševa prestaje prosečno nakon sedam nedelja, nakon potpunog razvića krila i muskulature larinksa. U tom periodu ljiljci uče kako adekvatno da koriste eholokaciju da bi uspešno preživeli. Od suštinskog značaja je da usklade ovu sposobnost sa letenjem, zbog pravilne procene sletanja, kao i za efikasniji lov insekata. Dokazana zanimljivost jeste da čak i kod nekih dnevnih, frugivornih vrsta (vrste koje se hrane voćem) je zabeležena pojava eholokacije prilikom sletanja. 

 

Eholokacija je obeležena i kod frugivornih vrsta

Izvor slike: https://newsela.com/read/lib-echolocation-bats 

Izvori: