Da li su biorazgradive kese zaista biorazgradive?

Ovo je pitanje koje bi trebalo da se tiče svih, bez obzira na to koliko godina imate, gde živite i čime se bavite. Plastične kese su svuda oko nas i svi ih koristimo svakodnevno.

Smatra se da se godišnje samo u zemljama Evrope proizvede 3,4 miliona tona plastičnih kesa, 50% baci se nakon jednokratne upotrebe, a da bi se jedna kesa „raspala“ potrebno je u proseku 500 godina! Iz različitih izvora, znamo koliko je plastika štetna za sve nas, a najviše za morski svet.

 Plastika u moru

Od čega se sastoji plastična kesa?

Plastika, koja je izgrađena od polimera polietilena, ne samo da je lagana, čvrsta i otporna na koroziju, već je i veoma jeftina. Iz tog razloga proizvodnja plastike u svetu bila je sve veća i veća. Problem je nastao onda kada su razni ekološki aktivisti došli do zapanjujućeg podatka da 86% kornjača, 44% ptica, 43% morskih sisara i 35% riba u svom organizmu imaju delove plastike ili mikroplastiku.

Da bi se problem rešio, naučnici širom sveta radili su na tome da razviju biorazgradive materijale od kojih bi se pravila plastika, a mnoge organizacije zalagale su se za zabranu plastičnih kesa.

 

Biorazgradiva plastika- istina ili mit?

Biorazgradiva plastika često se smatra potencijalnim rešenjem u gomilanju plastičnog otpada. Biorazgradnja dešava se u dva stupnja: prvi je usitnjavanje polimera na delove sa manjom molekulskom masom, a drugi je poznatiji kao „biotička reakcija“- usitnjavanje uz pomoć mikroorganizama.

Materijali mogu biti označeni kao biorazgradivi samo ukoliko ispunjavaju određene standarde. Postoji nekoliko vrsta biorazgradivih materijala od kojih se prave plastične kese koje mi kupujemo u prodavnicama.

„Oxo-bio“ materijal od kog se proizvode kese, nije u potpunosti biorazgradiv, već sadrži aditiv u svojoj strukturi, koji u različitim uslovima pospešuje razgradnju plastike. Isto tako i biorazgradiv materijal, kao druga vrsta materijala, sadrži aditive koji u još većoj meri pospešuju razgradnju.

Oxo-bio materijal

Istraživanje koje je rađeno u Britaniji 2019. godine, na kesama koje se deklarišu kao biorazgradive i oxo-biorazgradive, pokazalo je da su skoro sve kese u različitim okolinama ostale potpuno funkcionalne, a istraživanje je rađeno u vremenskom periodu od tri godine!

U svakoj od vreća zapažena je promena u krhkosti i kvalitetu, koji su zavisili od okruženja u kom se ta vreća nalazila. Kvalitet kese koja se nalazila u zemljištu bio je narušen najviše zbog vlage. Ovaj podatak od velikog je značaja jer se plastični otpad uglavnom skladišti na deponijama. Kesa koja je bila izložena UV zračenju takođe je bila slabijeg kvaliteta ali i dalje funkcionalna. Biorazgradive vreće u morskom okruženju jesu se razgradile, ali na čestice mikroplastike, što je zapravo dokazalo da aditivi i nemaju uticaj na to kako će se plastika razložiti i da li će to škoditi živom svetu, već samo na to kojom brzinom će se plastika razgraditi!

Sva plastika razlaže se na mikroplastiku, a mikroplastika je i dalje problem koji ostaje nerešiv i zagađuje okolinu.

Biorazgradiva kesa u poluraspalom stanju

Šta možemo da uradimo?

Najmanje što svaki pojedinac može da učini jeste da jednokratnu „biorazgradivu“ kesu ne kupuje ili, ukoliko je kupi, da je koristi više puta i nosi sa sobom stalno. Platnene torbe su veoma isplative i doprinose našoj okolini na način na koji nismo ni svesni. Svu ostalu plastiku treba odlagati na mesta koja su za to predviđena. Najvažnije od svega jeste da svaka osoba treba da se edukuje i osvesti, kako bi pozitivno uticala na ljude oko sebe, a sve to zajedno uticaće na čitavo naše okruženje.

 

 

Izvor: