Kako hobotnice menjaju boje?

Hobotnice su mekušci iz reda Octopoda, koje naseljavaju najrazličitije delove okeana. Zahvaljujući velikom broju raznovrsnih struktura i složenih obrazaca ponašanja, mogu vršiti promenu boje i oblika tela u vrlo kratkim vremenskim intervalima, te ih zbog ove sposobnosti nazivaju majstorima mimikrije.

Izgled gornjeg dela glave hobotnice.

Izvor slike: https://hakaimagazine.com/wp-content/uploads/header-social-octopus-2048×984.jpg

Hobotnice čine više od jedne trećine svih vrsta mekušaca. Drugi naziv za hobotnice je oktopod, koji su dobile po svojoj karakteristici da imaju osam pipaka. Takođe poseduju i pijavke, raspoređene u dva ili tri niza. U telesnim naborima nalaze im se vrećice sa mastilom, koje ispuštaju kada se nađu u opasnosti, kako bi se odbranile od neprijatelja. Karakteriše ih jako dobro razvijen mozak i nervni sistem, zbog čega spadaju u izuzetno inteligentne morske životinje. 

Najinteresantnija hobotnica sa sposobnošću mimikrije je vrsta Thaumoctopus mimicus koja živi u Indoneziji. To je mala hobotnica, dužine oko 60 centimetara, sa pipcima dugačkim oko 25 centimetara i njena prirodna boja je svetlo-bež. Može da imitira čak petnaest različitih životinja zavisno od toga da li treba da se sakrije od predatora ili da ih uplaši. Može da imitira morsku zmiju, morske puževe, meduze, morske zvezde…

Neke od struktura koje omogućavaju promenu boje i oblika tela kod hobotnica: 

HROMATOFORE

U telesnom zidu glavonožaca nalaze se hromatofore, pigmentne ćelije za koje su pričvršćeni specijalizovani mišići. Kontrakcijom i relaksacijom mišića hromatofore se šire i zaokrugljuju, što omogućava brzu promenu boje i oblika tela. Hromatofore su gusto skoncentrisane na površini tela i može ih biti do dvesta. Pigmenti mogu biti crni, crveni, žuti, plavi i naradžasti i omogućavaju im da potamne ili posvetle svoje telo, čime postižu kamuflažu. Svi glavonošci poseduju hromatofore, kako za mimikriju, tako i za komunikaciju sa jedinkama iste vrste.

Izgled hromatofora u koži hobotnice.

Izvor slike: https://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/4/40/Chromatophores.jpg

IRIDOFORE 

Ispod hromatofora nalazi se specijalizovani sloj ćelija koje imaju ulogu u reflektovanju okolne svetlosti, omogućavajući hobotnici da još preciznije oponaša nijanse boja iz okruženja. Ove ćelije nazivaju se  iridofore i ispunjene su stotinama sićušnih struktura nalik ogledalu, koje se zovu reflektozomi. Reflektozomi imaju ulogu u  odbijanju svetlosti u spoljašnju sredinu kroz kožu hobotnice, omogućavajući bojama da izgledaju svetlije po potrebi. Ove reflektujuće površine su takođe odgovorne za stvaranje nijansi plave i zelene boje, koje hobotnica nije u stanju sama da proizvede.

Izgled iridofora u koži hobotnice.

Izvor slike: https://octonation.com/wp-content/uploads/2022/03/chromatophore-iridophores-leucophores-photophores-octopus-squid.jpg

LEUKOFORE 

Leukofore su reflektujuće strukture, koja leže u sloju koji se nalazi ispod iridofora. Za razliku od iridofora, leukofore vrše refleksiju svetlosti uz pomoć velikog broja struktura u obliku „nazubljenih stabljika“, koje imaju ulogu u raspršivanju svetlosti. Na površini  vode rasejano svetlo uvek izgleda belo, ali na većim dubinama leukofore omogućavaju hobotnici da pasivno rasipa svetlost na bilo kojoj talasnoj dužini koja je prisutna u njenom okruženju. Na taj način obezbeđuju pasivnu kamuflažu, u slučaju da hobotnica nema dovoljno vremena da na druge načine, u opasnosti, promeni svoju boju tela.

 

Leukofore reflektuju svetlost

Izvor slike: https://biodesign.berkeley.edu/2020/01/31/white-reflection-from-cuttlefish-skin-leucophores/

PAPILE 

Pored svih pomenutih struktura koje obezbeđuju brzu promenu boje tela koža hobotnice takođe ima i sposobnost da brzo promeni svoju teksturu. Promena strukture omogućena je postojanjem malih mišićnih snopova – papila. Mišići u ovim snopovima formiraju mrežu i kretanjem u različitim smerovima omogućavaju delovima kože da se brzo izdignu ili spuste po potrebi, što dovodi do promene teksture tela hobotnice.

Izgled slojeva hromatofora, iridofora i leukofora u koži hobotnice.

Izvor slike: https://www.sciencefriday.com/wp-content/uploads/2018/08/cephskinlayersArtboard-1@0.5x-min.png

Da li hobotnica zna koje je boje?

Hobotnice imaju samo jedan tip receptora u očima, što znači da su slepe za boje i svet vide u različitim nijansama sive boje. Iako ne vide boju, mogu da prepoznaju o kojoj boji je reč koristeći hemijska jedinjenja zvana opsini, koja se nalaze u sitnim vlaknima na pipcima. Hobotnice detektuju boju na osnovu promena talasnih dužina svetlosti koja dopire do ovih receptora. Takođe, očima mogu da „razbijaju“ svetlost, a zatim da se posebno fokusiraju na različite njene delove, što predstavlja njihovu jedinstvenu karakteristiku. Informacije dobijene od receptora se šalju do mozga, a nakon toga do osam „mozgova“ pipaka. Pored promena u boji tela, hobotnica menja i tekturu kože i pomera svoje telo u pozicije u kojima se najbolje stapa sa svojom okolinom. 

Hobotnice mogu da menjaju boje i kad spavaju, sanjaju.

Izvori: