Klimatske promene

Nakon biorazgradive plastike, stižemo do još jedne izuzetno popularne teme, a to su klimatske promene i globalno zagrevanje. Verujem da svi znamo da na globalno zagrevanje poslednjih decenija najviše utiču ljudi, ali takođe treba da znamo da se priroda stalno menjala i pre nego što je nastao svet kakav danas poznajemo.

 

Slika sa jednog od mnogih protesta protiv klimatskih promena, za bolje zakone i sprovođenje istih

 

Sve počinje od gasova

Prvi na listi je ugljen-dioksid, gas koji nastaje sagorevanjem ulja, nafte i naftnih derivata. Procenjuje se da se svakog dana u atmosferu ispusti 25 milijardi tona CO2  što će za posledicu do kraja veka imati porast temperature za čak 6 stepeni. Da vam malo bolje približim, promena od 2 stepena imala bi izuzetno opasan uticaj na klimu i na biljni i životinjski svet.

Metan zajedno sa ugljen-dioksidom nosi barjak. Metan je gas koji mnogo više od ugljen-dioksidom apsorbuje toplotu, ali se za razliku od njega mnogo brže razgrađuje. Najveći proizvođači metana jesu naftna industrija, poljoprivreda i deponije.

Sumpor-dioksid nalazi se na trećem mestu ali, po opasnosti za ljudsko zdravlje on je na prvom. Ovaj gas smatra se vodećim kada je zagađenje vazduha u pitanju. Izvori jesu termoelektrane, vulkanske erupcije i sagorevanje svih goriva koja sadrže sumpor.

 

Uticaj ljudi na globalno zagrevanje

Naučna studija iz 2012. godine, rađena u Ilinoisu, imala je za cilj  da ukaže koliko se temperatura na planeti promenila od 19. veka zahvaljujući ljudima. Naučnici su jednostavnim klimatskim modelom izvršili eksperimente i došli do zaključka da su emisije gasova vodeći uzrok promene globalne temperature u poslednjih 150 godina i da se planeta nakon sve veće industrijalizacije mnogo brže zagrevala. U ovom trenutku prosečna temperatura na Zemlji je za 0,8 stepeni viša u odnosu na vreme pre industrijske revolucije. Zagrevanje u periodu od 1909. do 1944. godine i naknadno hlađenje, nisu posledica emisije gasova već isključivo prirodnih promena.

 

Fluktuacija temperature površine Zemlje sa ljudskim uticajem i bez

 

Veliki udeo u tome što se ignorisala činjenica uticaja gasova na klimu, imala je naftna kompanija koja je od 1981. godine krila ovo otkriće, sebično se brinući o svom profitu. Prošle godine zvanično su tužene tri Američke kompanije zbog zataškivanja ove informacije.

 

 

Prirodne promene klime

Kako smo prethodno objasnili na koji način ljudi utiču na promenu klime, vreme je da objasnimo na koji način se klima prirodno menja. Naime, u višim razredima osnovne škole slušali smo o vulkanskim erupcijama i njihovom uticaju na klimu. Vulkanske erupcije uvek su praćene emisijom velikih količina ugljen-dioksida, aerosola i ostalih vulkanskih čestica koje svakako doprinose efektu staklene bašte.

U ovom delu posebnu pažnju trebalo bi posvetiti našem naučniku, Milutinu Milankoviću. Rođen 1879. godine, bio je naš najpoznatiji matematičar, klimatolog i astronom. Godine 1920. postavio je hipotezu u kojoj je istakao kako klima zavisi od količine sunčevog zračenja koju primaju različiti delovi Zemlje. Matematičkim proračunima došao je do zaključka da postoje tri ciklusa koja se menjaju kroz istoriju. Oni su poznatiji kao Milankovićevi ciklusi.

 

Grafički prikaz Milankovićevih ciklusa

 

Prvi ciklus jeste promena položaja Zemljine ose (precesija) koji se dešava na 22.000 godina, drugi ciklus jeste periodična promena ekscentriciteta orbite koji se dešava na 100.000 godina i treći, poznatiji kao promena nagiba ekliptike dešava se na 40.000 godina. Na ovaj način dolazi do promena u osunčavanju planete tako da su Milankovićevi ciklusi postali standard za astronomsko objašnjenje ledenih doba.

 

 

Posledice promena

Posledice promena klime i globalnog zagrevanja mogu biti katastrofalne po živi svet. Povećanje nivoa mora i otapanje leda samo su neki od primera za koje znamo. Okeani takođe apsorbuju ugljen-dioksid, koji u velikoj količini dovodi do zakišeljenja i  zagrevanja svetskog mora, a to  značajno otežava život morskim organizmima, dovodi do njihove migracije pa čak i smrti. Posledice po kopnene životinje nisu ništa lakše. Životinje mogu da se prilagode u određenim fiziološkim granicama, međutim, velike promene mogu uticati na njihova staništa, potomstvo i morfologiju. 

 

Posledice klimatskih promena na ljudsku populaciju

 

 

 

Izvori: