Južnobalkanske ekspedicije
Otkriće nove biljne vrste je uzbudljiv događaj za nauku. Svaka nova vrsta ne otkriva samo do sada nepoznatu lepotu u svetu prirode, već i potencijalno važne informacije o ekosistemima i njihovoj krhkoj ravnoteži. Nove vrste često kriju odgovore na pitanja o evoluciji, adaptaciji i biodiverzitetu, dok nas istovremeno podsećaju na važnost zaštite prirodnih staništa pred sve većim ekološkim pretnjama.
U poslednjih nekoliko decenija, otkrivene su dve nove vrste jova – rohlenina jova (Alnus rohlenae) sa centralnog Balkana i luzitanijska jova (Alnus lusitanica) sa Pirinejskog poluostrva, kao i jedna nova vrsta brekinje – bosanska brekinja (Sorbus bosnica) iz centralne Bosne. Dakle, dve od tri nove vrste drveta otkrivene su na Balkanu. Tokom 2024. godine, grupa botaničara, među kojima su se našli i profesor Biološkog fakulteta dr Dmitar Lakušić i naučne saradnice dr Nevena Kuzmanović i dr Ivana Stevanoski, otkrili su novu vrstu listopadnog drveta nazvanu Carpinus austrobalcanica – južnobalkanski grab.

Carpinus austrobalcanica D.Lakušić, Kuzmanović, Stevanoski, Schönsw. & Frajman, sp. nov. (A, B) habitus, (C) lisni zalisci, (D) kora, (E) reproduktivni pupoljci, (F) vegetativni pupoljci i lenticele, (G) muška i ženska cvast, (H, I) brakteje, (J) adaksijalna strana lista, (K) abaksijalna strana lista
https://ars.els-cdn.com/content/image/1-s2.0-S1433831924000350-gr7.jpg
Šume su jedan od glavnih bioma u Evropi i obuhvataju oko trećinu njenog kopnenog prostora. Četinarske šume, koje se uglavnom nalaze u severnoj Evropi, čine približno 46% ukupnih šumskih površina, dok na mešovite šume otpada 17%. Listopadne šume, koje dominiraju planinskim područjima jugoistočne Evrope, čine preostalih 37%.
Iako drveće spada među najupadljivije organizme na planeti, tačan broj vrsta i dalje nije poznat. Opšte je prihvaćeno da je taksonomska raznolikost drveća u Evropi niža u poređenju s drugim umerenim područjima severne hemisfere. Ipak, ova raznolikost u Evropi nije ravnomerno raspoređena. Mediteranski basen, sa 245 različitih taksona drveća, značajno se razlikuje od centralne Evrope, gde postoji oko 50 vrsta. Istočni Mediteran se posebno ističe velikom raznolikošću. Na ovom području, Balkansko poluostrvo je glavno žarište biodiverziteta, s oko 90% svih evropskih vrsta drveća, dok ga prate Apeninsko poluostrvo sa 75% i Pirinejsko poluostrvo sa 70%.

Najšumovitija planina u Srbiji – planina Jastrebac
https://srbijazamlade.rs/fajlovi/productitem/jastrebac-jlr-2_5f68ba605dd50.jpg
Otkriće južnobalkanskog graba
Rod Carpinus L. pripada familiji Betulaceae, poznatoj i kao familija breza. Drveće ovog roda poznato je po svojoj tvrdoći, čvrstoći i otpornosti, što ga je činilo izuzetno korisnim za ljude u prošlosti, posebno u situacijama gde je bio potreban materijal koji podnosi intenzivno habanje. Koristilo se za izradu kostura korpi, vodenih točkova, zupčanika, ručki za alat, dasaka za rezanje i drvenih klinova. Međutim, u većini ovih primena ovo drvo danas je zamenjeno metalima ili sintetičkim materijalima.
Tokom istraživanja na južnom Balkanu, naučnici su identifikovali stabla slična vrsti C. betulus, ali sa specifičnim karakteristikama, poput grube, izrazito rebraste kore i drugačijeg oblika omotača plodova. Cilj ovog istraživanja bio je da se ispita evolutivno poreklo i diferencijacija ovih morfološki jedinstvenih populacija C. betulus sa područja planinskog lanca Pinda u severnoj Grčkoj i južnoj Albaniji, koristeći integrativni metodološki pristup.
C. betulus, grane sa cvastima
https://gras.rs/wp-content/uploads/2014/09/7456444590_c8c918f8a8_z.jpg
Radi jednostavnosti nalaza, koji su učinili nužnim opisivanje ove vrste kao nove, istraživači su odlučili da nedavno otkrivene populacije nazivaju C. austrobalcanica. Uzeli su uzorke iz trinaest populacija, od kojih pet pripada C. betulus, tri C. austrobalcanica, i pet C. orientalis. Listovi u prirodi su prikupljeni za molekularne i hemijske analize, a zatim osušeni u silika gelu. Za morfometrijske analize korišćeni su uzorci iz herbarijuma sa šest populacija, koji uključuju 30 jedinki C. betulus i 33 C. austrobalcanica.
Morfološki, C. austrobalcanica podseća na C. betulus u obliku lista, ali se lako prepoznaje po gruboj i rebrastoj kori, koja podseća na koru Ostrya carpinifolia. Takođe, ima specifične pupoljke, teksturu lista, nervaturu, kao i cvasti, plodove i brakteje koji se razlikuju u obliku od onih kod C. betulus.
Zbog svoje ograničene distribucije, koja obuhvata samo planinu Nemerčka u Albaniji i oblast Zagori u Grčkoj, kao i specifične ekološke uslove u kojima raste, C. austrobalcanica se suočava sa ozbiljnim pretnjama. Zbog toga bi trebalo da bude klasifikovana kao ugrožena vrsta, kako bi se omogućile odgovarajuće mere zaštite i očuvanja ovog jedinstvenog taksona.
![]()
Drvo C. austrobalcanica
- Kuzmanović, N., Lakušić, D., Stevanoski, I., Barfuss, M. H., Schönswetter, P., & Frajman, B. (2024). Carpinus austrobalcanica–A new highly polyploid species from the Balkan Peninsula closely related to European hornbeam. Perspectives in Plant Ecology, Evolution and Systematics, 64, 125812.
- https://www.britannica.com/plant/Betulaceae
