Da li susam može zaštititi od Parkinsonove bolesti?

Parkinsonova bolest je jedno od najrasprostranjenijih neurodegenerativnih oboljenja u svetu, a od koga pati više od 10 miliona ljudi. Progresivnog je karaktera – njegovi karakteristični simptomi kao što su tremori, bradikinezija (usporenost kretanja), ukočenost ekstremiteta i problemi sa ravnotežom razvijaju se sporo i vremenom pogoršavaju. Nažalost, do sada nije pronađen lek za ovu bolest, pa lečenje podrazumeva samo tretiranje pojedinačnih simptoma. Ipak, sa Univerziteta grada Osake stižu ohrabrujuće vesti. Dr Kojima-Yuasa i njen tim veruju da su  pronašli preventivni tretman. U pitanju je sezaminol, hemijska supstanca sa antioksidativnim dejstvom koja je izolovana iz opne susamovog semena.

 

Nastanak Parkinsonove bolesti

Uzročnik nastanka Parkinsonove bolesti smešten je u međumozgu ili preciznije u bazalnim ganglijama. To su jedra sive mase koja se sastoje od više delova čija je  primarna uloga u kontroli motornih pokreta. Deo koji trpi najveću štetu pri ovoj bolesti naziva se Substantia nigra („crna supstanca”). Ona sadrži veliki broj dopaminergičkih neurona koji se nigrostrijatalnim putem pružaju ka prugastim telima (corpus striatum),  čije nerve inhibira dopamin. Propadanje ovih dopaminergičkih neurona dovodi se u vezu sa oksidativnim stresom, neurotoksinima i mitohondrijalnim poremećajima, ali uzrok još uvek nije u potpunosti razjašnjen. Degeneracijom prvenstveno nigrostrijatalnog puta, ali i ostalih veza sa bazalnim ganglijama i talamusom kao važnom relejnom stanicom, progresivno se razvija niz simptoma o kojima je već bilo reči. Istraživanjima je pokazano da oko 30%  neurona odumre do pojave motornih simptoma, a vremenom se ovaj udeo povećava na 60 i više procenata. Još jedna karakteristika Parkinsonove bolesti je nakupljanje abnormalnih proteinskih agregata – Levijevih tela unutar tela neurona. Levijeva tela se primarno sastoje od α-sinukleina, ali i ubikvitina, tau proteina, proteina toplotnog šoka i drugih. Osim kod Parkinsonove bolesti javljaju se i u teškom tipu demencije koji je po njima i dobio ime. 

 


Nastanak Parkinsonove bolesti

 

Uspeh sezaminola

U japanskoj studiji ispitivan je uticaj sezaminola na modele Parkinsonove bolesti  in vitro i in vivo. U  in vitro pristupu kao model poslužile su humane neuroblastomske ćelije SH-SY5Y tretirane 6-hidroksidopaminom, oksidativnim analogom dopamina koji remeti rad različitih organela, prvenstveno mitohondrija, a takođe indukuje i apoptozu. U  in vivo pristupu, kao modeli korišćeni su miševi kojima je davan rotenon, insekticid, piscicid i pesticid široke primene, koji takođe ima ulogu da disrupcijom mitohondrijalne funkcije izaziva ćelijsku smrt. U oba slučaja, manifestovala se zaštitna uloga sezaminola.Nakon preventivnog tretmana intracelularna proizvodnja slobodnih radikala se smanjila, apoptoza postala manje učestala, α-sinuklein manje izražen, a miševi imali izrazito bolje motorne funkcije od onih iz grupe sa rotenonom. Bilo je potrebno 36 dana unosa sezaminola ne bi li se u miševima uočili viši nivoi dopamina.

 

Namernice koje sadrže sezaminol

 

 

Iza kulisa

Ovakvi rezultati se pripisuju premeštanju transkripcionog faktora Nrf2 u nukleus. Zahvaljujući njemu, aktivira se signalna putanja koja je od velikog značaja za antioksidantni odgovor. Kao posledica toga, u ćeliji se u većoj meri javlja enzim NQO1 koji pruža efikasnu zaštitu. Istraživanje dodatno pokazuje da je velika verovatnoća da sezaminol može premostiti krvno-moždanu barijeru, što bi bio preduslov za njegovu praktičnu primenu. Japanska naučnica i njen tim planiraju dalja klinička ispitivanja, a da li je ova supstanca rešenje za opaku bolest, pokazaće pažljiv rad i vreme. 

 




 

Izvori: