Na lepom, ne baš tako plavom Dunavu

Dunav, najvažnija evropska reka, protiče kroz čak 10 zemalja, ukupnom dužinom od 2850 kilometara. Kada god se govori o Dunavu, čini se kao da zaboravljamo da je to naša reka, a upravo to je dovelo do toga da je ne čuvamo i ne mislimo o njoj dovoljno. Kroz Srbiju protiče dužinom od 587 kilometara i duboko je vezana za našu kulturu, tradiciju i život u svakom smislu.

Zašto nam je Dunav važan? 

Glavna upotreba dunavske vode u Srbiji svodi se na: kućno i industrijsko vodosnabdevanje, navodnjavanje u poljoprivredi, za plovidbu, proizvodnju električne energije, kao i za prijem otpadnih voda. Međunarodna krstarenja Dunavom (koridor VII) takođe su od velike važnosti, pre svega u afirmaciji podunavskog regiona u Srbiji, kao i brojnih lokaliteta koji se u tim regionima nalaze. Pored svega navedenog, čini se da kod ljudi i dalje ne postoji svest o tome da zagađenje rečnih tokova, pa i Dunava, utiče direktno i na njih. 

Dunav kod Surduka 

Izvor: https://turizampazova.rs/naselja-surduk/ 

Ko su najveći zagađivači? 

Kako se navodi u izveštaju Internacionalne komisije za zaštitu reke Dunav (ICPRD), najveće zagađivače u Srbiji predstavljaju opštine koje se nalaze uz sam rečni tok. Na teritoriji čitave zemlje, svega nekoliko industrijskih postrojenja vrši predtretman otpadnih voda pre ispuštanja u kanalizaciju ili druga mesta. Najveći zagadjivači, što se tiče organske emisije, predstavljaju postrojenja iz prehrambene industrije, a kao specifični zagadjivači tu su hemijska i metaloprerađivačka industrija. Mali udeo u opterećenju ima i poljoprivreda, pre svega stočarstvo. 

Deo problema predstavlja i porast broja deponija koje nastaju uz sam rečni tok i često se odranjaju u vodu. Uticaj na porast zagađenja u Dunavu imaju i same pritoke, pre svega Tisa, Sava i Tamiš koji su ekstremno zagađeni; kao i činjenica da Srbija nema dovoljno fabrika za prečišćavanje voda, niti u većini gradova i opština postoje filteri za vode iz kanalizacionih sistema. 

Deponija na obali Dunava 

Izvor: https://www.infomediabalkan.com/tamis-ekoloska-bomba-tona-smeca-plovi-prema-pancevu-video

Šta konkretno pokazuju podaci dobijeni analizama? 

Rad objavljen u januaru 2010. godine u Glasniku srpskog geografskog društva”, a koji se bavi parametrima očitanim između 2001 – 2008. godine na većem broju hidroloških stanica na Dunavu pokazuje neke zabrinjavajuće podatke. 

Procenat zasićenosti kiseonikom je u proseku na svim hidrološkim stanicama za kategoriju lošiji od zahtevanog. Najverovatniji broj klica koliformnih bakterija je na svim stanicama u proseku bio iznad traženih vrednosti, kao i koncentracija suspendovanih čestica. Stoga je na manje više svim tačkama kvalitet vode ocenjen kao klasa III ili klasa IV, što znači da se mogu upotrebljavati samo za industriju i navodnjavanje, ili u slučaju klase IV da se mogu upotrebljavati samo uz dodatnu obradu. Od opasnih materija u vodi su povremeno detektovani isparljivi fenoli, gvožđe, bakar, živa, hrom… 

Izlivanje fekalija u Dunav kod Brankovog mosta 

Izvor: https://www.novosti.rs/vesti/beograd.74.html:570936-Fekalije-plivaju-pored-promenade

Istraživanja iz 2018. godine pokazuju nešto bolju, ali i dalje nedovoljno dobru sliku o kvalitetu dunavske vode. Postoje mesečne oscilacije u koncentraciji različitih štetnih faktora pronadjenih u vodi, ali oni su i dalje prisutni i i dalje narušavaju kvalitet. 

Povećana koncentracija suspendovanih čestica, periodično se javljala na većem broju hidroloških stanica, a maksimum očitavanja bio je u Bezdanu, 125 mg po litru. 

Koncentracija ortofosfata u proseku je najmanja na ulasku Dunava u zemlju, pokazuju rezultati, a najveća je pri izlasku iz zemlje, u proseku čak dvostruko veća. To samo ukazuje na neadekvatno upravljanje otpadnim vodama. Najmanje količine amonijum jona ponovo su detektovane na ulasku u zemlju, kod Bezdana, a maksimum očitavanja javio se u Zemunu i Novom Sadu.

Koliformnih bakterija u većem delu godine nije bilo, ali u pojedinim periodima, javljala se izuzetno visoka koncentracija, pre svega u Zemunu, Smederevu i Novom Sadu. Koliformne bakterije su mikroorganizmi koje nastanjuju donje partije intestinalnog trakta i svakodnevno se izlučuju stolicom, stoga se smatraju izvorom fekalnog zagađenja. Zaključak na osnovu svega navedenog je da je u najvećem periodu godine kvalitet bio dobar, sa izuzetkom Zemuna, gde je u martu kvalitet bio u kategoriji loš”. Imajući u vidu da se kvalitet klasifikuje u kategorije: Odličan – Vrlo dobar – Dobar – Loš – Veoma loš, to i ne predstavlja neki uspeh. 

Prosek je na kraju pokazao da je kvalitet za 2018. godinu bio veoma dobar, ali to ne treba da zavara, problem postoji i mora se raditi na pronalaženju što boljeg rešenja za zagađenje Dunava, ali i ostalih rečnih tokova u Srbiji!

Fekalne vode na Dunavu 

Izvor: https://nova.rs/vesti/drustvo/fekalije-s-palilule-i-zemuna-vec-decenijama-izrucuju-u-dunav/

Kako do rešenja? 

Kako bi se došlo do što boljeg rešenja, potrebno je podizati svest kod pojedinaca o tome koliko je zagađenje opasno i koliko je voda u današnje vreme bitan resurs. U eri sve većeg zagađenja, pored podizanja svesti, potrebno je ulagati više novca u projekte za zaštitu životne sredine, pre svega u fabrike za prečišćavanje voda i filtere za kanalizacijske vode. Treba, takođe, poboljšati mere kontrole kvaliteta vode, kao i način na koji industrijska postrojenja postupaju sa otpadnim vodama. Sve to zajedno, trebalo bi znatno da poboljša sveukupni kvalitet voda u Srbiji, pa samim tim i vode u Dunavu! 

Izvori: