Zonobiomi na Zemlji – I deo

Biomi su velike zajednice sličnih ekosistema koje se nalaze u jednoj klimatskoj oblasti, a s obzirom da imaju zonalni raspored na planeti Zemlji, nazivamo ih zonobiomima. Na planeti deluje veliki broj različitih klimatskih faktora i njihova međusobna interakcija, zajedno sa fizičkim faktorima, uslovljava na kojem će se mestu koji ekosistem razviti. Prema Valteru, može se izdvojiti 10 osnovnih zonobioma na planeti.

Raspored osnovnih zonobioma na Zemlji.

Izvor slike: https://www.tudogeo.com.br/wp-content/uploads/2019/11/image-1-1.png

Osnovni klimatski faktor koji utiče na raspored zonobioma na Zemlji je temperatura. Sunčevo zračenje je najintenzivnije na ekvatoru, gde je upadni ugao sunčevih zraka najveći, dok se ka polovima smanjuje, što znači da se zraci rasipaju po većoj jedinici zapremine i njihov intenzitet opada, a samim tim i temperatura. 

Količina padavina je najveća na ekvatoru i u priobalnim delovima kontinenata, gde vetrovi donose vlažne vazdušne mase. Međutim, na raspored padavina utiču stalni i povremeni vetrovi i morske struje. Vetrovi koji duvaju sa kopna na more, odnose padavine i u tom delu kopna se najčešće javljaju pustinje, dok vetrovi koji duvaju sa mora na kopno, donose vlažne vazdušne mase sa sobom. Morske struje mogu biti tople i hladne, gde prve doprinose povećanju, a druge smanjenju prosečne godišnje temperature u nekoj priobalnoj oblasti.

Vegetacija tropskih večnozelenih kišnih šuma

Vegetacija tropskih večnozelenih kišnih šuma odlikuje se optimalnim uslovima temperature i vlage tokom cele godine. Ovaj zonobiom naseljava veliki broj vrsta, od čega najveći broj čine drvenaste vrste. Spratovnost je izražena i odlikuje se postojanjem najmanje pet spratova: sprat visokog drveća, sprat srednje visokog drveća, sprat niskog drveća, sprat visokih zeljastih biljaka i sprat niskih zeljastih biljaka. Prizemni deo se nalazi u zoni senke i svetlost predstavlja ograničavajući faktor za rast biljaka u ovom spratu.

Izgled tropske večnozelene kišne šume.

Izvor slike: https://d19p4plxg0u3gz.cloudfront.net/a926bfe0-8f21-11ec-8345-0242ac12001b/original.jpeg

Opadanje lišća u ovom zonobiomu nije uzrokovano klimatskim faktorima, već je individualno i zavisi od same biljke, a ovo važi i za proces cvetanja. Zahvaljujući svojim dugim stablima lijane su među najzastupljenijim biljnim zajednicama tropskih kišnih šuma, a javljaju se i epifite – biljke koje naseljavaju površinu druge biljke, kako bi sebi obezbedile bolje svetlosne uslove. One od biljke na kojoj se razvijaju ne uzimaju ništa, te predstavljaju samo “parazite prostora”.

Mangrova vegetacija

Mangrova vegetacija odlikuje se tropskom klimom, čije su glavne karakteristike toplo i vlažno vreme, sa prosečnim mesečnim temperaturama od 25°C do 28°C. Ovaj zonobiom javlja se uz ravne morske obale zaštićene od neposrednih udara talasa i vetrova, kao i u lagunama, zalivima i ušćima velikih reka u mora i okeane u tropskim predelima. Vegetacija se u ovim predelima nalazi pod stalnim uticajem plime i oseke.

Izgled Mangrova vegetacije.

Izvor slike: https://zeleneprice.info/wp-content/uploads/2020/07/mangroves-5205415_1920.jpg

Mangrova vegetaciju čini gusta žbunasta večnozelena vegetacija izgrađena od žbunova, žbunastog drveća i drveća visine do 30 m. Biodiverzitet je nizak i javlja se nekoliko biljnih familija, od kojih su Acanthaceae i Combretaceae karakteristične za ovaj zonobiom. Uticajem konvergentne evolucije mnoge vrste biljaka imaju slična rešenja za probleme sa kojima se susreću na ovakvom staništu: veliki salinitet zemljišta, plima i oseka, anaerobno žemljište i intenzivno sunčevo zračenje. Adaptacije koje se javljaju su daskasti korenovi, koji daju drvenastim biljkama stabilnost u muljevitom zemljištu i pneumatofore, koje predstavljaju važdušne korenove, bitne zbog anaerobnih uslova koji vladaju u zemljištu.

Tropske listopadne šume i savane

Zonobiom tropskih listopadnih šuma i savana odlikuje se tropskim tipom klime sa manje-više ujednačenim toplim temperaturnim uslovima tokom godine i smenom vlažnog letnjeg i izrazito sušnog zimskog perioda. Tipovi tropskih listopadnih šuma koji se mogu izdvojiti na osnovu količine padavina i trajanja sušnog perioda su: monsunske šume, savanske šume i bodljikave kserofilne proređene šume i žbunaste zajednice.

Izgled tropskih listopadnih šuma i savana.

Izvor slike: https://docplayer.rs/docs-images/112/200078761/images/16-0.jpg

U tropskim listopadnim šumama javlja se više svetlosti nego u tropskim kišnim šumama, a naročito puno svetlosti ima tokom suvih “zima”, kada dolazi do listopada, koji predstavlja adaptaciju na sušne uslove koji su ovde pristuni. Regularni sezonski listopad javlja se na početku sušne sezone, a postoji i regularno vreme cvetanja, koje je prisutno krajem sušne i na samom početku kišne sezone.

Pustinjska vegetacija

Pustinjski zonobiom se može podeili na dva osnovna tipa – suptropska pustinja i kontinentalna pustinja. Suptropsku pustinjsku klimu karakterišu značajna variranja temperature tokom godine, sa prosečnim temperaturama koje nikada ne padaju ispod 0°C i sa izraženim sušnim periodom tokom cele godine. Sa druge strane, kontinentalna pustinjska klima se odlikuje hladnim zimskim periodom, sa prosečnim temperaturama koje padaju ispod 0°C i sa veoma izraženim sušnim i polusušnim periodom.

Izgled pustinjske vegetacije.

Izvor slike: https://dsk4t6ov5vq8n.cloudfront.net/uploads/PBS-Articles/2022/The-Green-Planet/Episode-4-photos/Sized-photos/The_Green_Planet_04_041.jpg?mtime=20220629155449

Pustinje se u odnosu na raspored padavina mogu podeliti u šest tipova: pustinje sa zimskim kišama, pustinje sa letnjim kišama, pustinje sa dve kišne sezone, pustinje sa ravnomernim rasporedom padavina, pustinje bez kiša sa dosta magle, pustinje bez kiša.

Spratovnost u pustinjama obično odsustvuje i prisutno je nekoliko otvorenih, nekontinuiranih spratova u pustinjama sa visokim edifikatorima. Javlja se ekološka konvergencija, odnosno pojava da filogenetski nesrodne vrste poprime slične morfološke karakteristke, kao odgovor na slične uslove sredine u kojima se nalaze. 

Tvrdolisna zimzelena vegetacija drveća i žbunova

U zonobiomu tvrdolisne zimzelene vegetacije drveća i žbunova vlada mediteranska klima, čije su glavne odlike značajno variranje temperature tokom godine, sa mesečnim prosecima koji ne padaju ispod 0°C. Mrazevi su mogući  tokom jeseni i zime, a izraženi su sušni letnji i vlažni zimski period.

Požari su česti, a kao adaptacije na takve uslove na staništu javljaju se serotinozne šišarke, podzemna stabla sa pupoljcima i rezervnim hranljivim materijama, kao i lateralni pupoljci ispod kore stabla.

Izgled vegetacije u tvrdolisnoj zimzelenoj vegetaciji.

Izvor slike: https://as2.ftcdn.net/v2/jpg/02/86/57/95/1000_F_286579532_RkyyAtukSBiPl6OhA00tby0XrWIpIMDa.jpg

Najčešće se javlja pet spratova: sprat visokog drveća, sprat niskog drveća, sprat visokog žbunja, sprat niskog žbunja i sprat zeljastih biljaka. Regularni listopad odsustvuje, kao i regularno vremena cvetanja i plodonošenja. Takođe, dolazi i do pojave kontinuiranog cvetanja i plodonošenja.

Da li ste zainteresovani da saznate glavne karakteristike preostalih pet zonobioma po Valteru? Ako je odgovor “Da!”, pratite naš blog za nastavak priče o specifičnim zajednicama ekosistema na planeti.

Izvori: 

  • Janković M. (1966): Fitoekologija sa osnovama fitocenologije i pregledom tipova vegetacije na Zemlji. Naučna knjiga, Beograd
  • Lakušić, D., Šinžar-Sekulić, J., Rakić, T., Sabovljević, M. (2015): Osnovi ekologije. Univerzitet u Beogradu, Biološki fakultet, Beograd