Neobična gljiva sa antitumorksim dejstvom

Lekovite gljive predstavljaju jedno od najstarijih sredstava „prirodne medicine“ poznato čovečanstvu. Upotreba gljiva u medicinske svrhe datira još od pre 6.000 godina, a one su se, osim kao lek protiv bolesti, upotrebljavale i kao sredstvo koje je sprečavalo bolesti. Parazitska gljiva kordiceps (Cordyceps sinensis) smatra se jednom od najvažnijih lekovitih gljiva, čija su izuzetno brojna lekovita svojstva opisana u kineskoj tradicionalnoj medicini još od najstarijih vremena. Naravno, ova lekovita svojstva zainteresovala su i naučne krugove širom sveta te je brojnim istraživanjima ustanovljeno da se radi o najpotentnijoj do sada izučavanoj gljivi, sa veoma širokim spektrom pozitivnih dejstava na zdravlje ljudi.

Cordyceps sinensis

Izvor fotografije: https://www.ox.ac.uk/sites/files/oxford/styles/ow_medium_feature/s3/field/field_image_main/Images%20165%20%2814%29.png?itok=2Skkhf_2

Istraživanja u ćelijskoj kulturi kao i na životinjskim modelima pokazala su da kordiceps ima antitumorsko dejstvo (sprečavanje rasta ćelija tumora), a ukazuju i na njegovo snažno antioksidativno kao i analgetičko dejstvo. Takođe, zabeležen je i bitan uticaj na regulaciju nivoa šećera u krvi, kao i potencijalno antivirusno i antibakterijsko dejstvo. 

Šta sadrži kordiceps?

Kordiceps sadrži veliku količinu vitamina C i E, minerala selena i cinka, beta-karotena i raznih imunomodulatornih polisaharida. Međutim, najbitnija karakteristika su nukleozidi od kojih najjače dejstvo ima 3-dezoksiadenozin poznat i kao kordicepin. Nekoliko skorašnjih istraživanja pokazalo je da kordicepin može da aktivira AMP-zavisnu protein kinazu (AMPK). AMPK se pokazao kao molekul sa izuzetno povoljnim efektima po zdravlje. Naime, pojedine studije sprovedene na životinjama su pokazale da lekovi koji aktiviraju AMPK mogu da zaustave neke tipove malignih bolesti i dijabetesa, zaštite od srčanih oboljenja pa čak i produže celokupni životni vek. 

Uprkos uspehu kordicepina na životinjskim modelima i u ćelijskoj kulturi, istraživanja koja obuhvataju njegov efekat na ljudski organizam još uvek su prilično oskudna jer se sama supstanca prebrzo razloži u krvotoku. Ipak, nedavno je razvijena tzv. ProTide tehnologija gde se koristi sintetički kordicepin (NUC-7738) koji je najmanje sedam puta potentniji od regularnog kordicepina. Autori ove studije započeli su prvu fazu kliničkih ispitivanja koja obuhvata pacijente sa uznapredovalim malignitetima rezistentnim na postojeće terapije.

Kako kordicepin deluje?

Kada se nađe u telu, kordicepin se transportuje u ćelije putem nukleozidnog transportera (hENT1) i tada će se konvertovati u kordicepin monofosfat (CoMP) dejstvom enzima adenozin kinaze. Budući da je CoMP analog adenozin monofosfata (AMP) ispoljiće isti efekat aktiviranja AMPK, što se dešava kad u ćelijama ima malo energije. CoMP stoga može da „zavara“ ćelije i navede ih da se ponašaju kao da im ponestaje energije iako to nije slučaj. Osim CoMP, ćelije određeni deo kordicepina konvertuju u kordicepin difosfat (CoDP) odnosno kordicepin trifosfat (CoTP). 

Grafički prikaz delovanja kordicepina

Izvor fotografije: https://ars.els-cdn.com/content/image/1-s2.0-S2451945620300040-fx1.jpg

Uprkos brojnim poželjnim efektima prouzrokovanim aktivacijom AMPK pomoću CoMP, činjenica da ćelije deo kordicepina prevode u CoTP može stvarati probleme jer CoTP ometa rast i deobu ćelija što može prouzrokovati i ćelijsku smrt, odnosno ovo jedinjenje može imati citotoksični efekat. To je najverovatnije i način na koji ova parazitska gljiva ubija svog domaćina. Nažalost, nivo kordicepina potreban za stvaranje pozitivnih efekata usled aktivacije AMPK je previše blizak nivou koji stvara negativne efekte ćelijske smrti, pa se zato kordicepin i ne može smatrati potpuno bezbednim lekom kada je u pitanju većina oboljenja.

Kordicepin u lečenju malignih bolesti

Iako toksičnost kordicepina u velikoj meri ograničava njegovu kliničku upotrebu, izgleda da i dalje postoji veliki potencijal kada su u pitanju maligna oboljenja. Maligne ćelije koje rapidno rastu pokazale su se podložnijim ćelijskoj smrti indukovanoj citotoksičnim agensima u odnosu na zdrave ćelije. Citotoksičnost uzrokovana kordicepinom najverovatnije je posledica efekata kordicepina na sintezu informacione RNK i/ili njenu stabilnost. Takođe je interesantno da AMPK, pored brojnih zdravstvenih benefita koje poseduje, može pružiti i određeni nivo zaštite od ćelijske smrti prouzrokovane kordicepinom, te bi efikasnost terapije protiv maligniteta potincijalno mogla biti povećana upotrebom inhibitora ovog enzima.

Izvori: