Pričamo sa Vukašinom Bjelicom

Student ste doktorskih studija na Katedri za morfologiju, sistematiku i filogeniju životinja i bavite se herpetologijom. Da li ste uvek želeli ovim da se bavite? 

Moj put ka pronalasku herpetologije kao oblasti interesovanja bio je izuzetno krivudav. Iako me je biologija uvek zanimala, dugo vreme nisam imao definisano šta to tačno mene unutar biologije zanima. Jedino što sam sa sigurnošću znao jeste da bih želeo da moja karijera bude u nauci. 

Kada sam upisivao fakultet najviše me je privlačila molekularna biologija. Tada mi je genetički inženjering delovao kao oblast koja ima dobru perspektivu posle studija i dovoljno interesantno da mogu da joj se posvetim. Ipak, nisam mogao da upišem taj smer na budžet pa sam se odlučio da upišem opštu biologiju. Počeo sam da preispitujem svoje interesovanje ka molekularnoj biologiju, ono je bilo poljuljano kada sam prvi put sa BID ‚‚Josif Pančić” otišao na teren. Pored BID-a, tokom prve dve godine studija, zaslugom predmetnih nastavnika i asistenata, beskičmenjaci su zasenili sva prethodna interesovanja za molekularnu biologiju. Tada prvi put počinju da me interesuju uže oblasti nauke, kao što su hemoekologija i etologija i naravno terenski rad. 

Prve dve godine studija sam se stalno prijavljivao na stručno-istraživački rad; uporno želeći da radim nešto praktično i da započnem neko svoje istraživanje, ali nisam naišao na podršku stručnih ljudi u ovoj oblasti. Uporno su mi govorili da nema potrebe da budem toliko zainteresovan i da ću sva svoja interesovanja ostvariti tek kasnije, na master studijama. Ovo me je potpuno obeshrabrilo u jednom delu studija, prvenstveno o mom bavljenju naukom. Sasvim neočekivano, na jednom izbornom predmetu, razgovarao sam sa dr. Anom Golubović, i izrazio želju da odem na teren i da vidim kako zapravo funkcioniše terenski rad sa gmizavcima i potencijalno steknem neko praktično iskustvo. Nisam očekivao mnogo, zbog svog prethodnog iskustva, ali sam smatrao da nemam šta da izgubim ako pitam. I zaista, bio sam pozvan da idem na teren i pomognem u sklopu nekih eksperimenata na terenu. 

Tih nedelju dana je bila definitivna, poslednja prekretnica mojih interesovanja. I dalje su me zanimale iste oblasti, samo sam hteo da se bavim gmizavcima da bih sarađivao sa ovim ljudima. Najjednostavnije rečeno, pored svog znanja i stručnosti koje je rado podeljeno sa mnom, bio sam zaražen sa ogromnom količinom entuzijazma koja je bila prisutna. Baš tako, malim koracima, počeo sam da sarađujem sa njima na trećoj godini studija i evo me na trećoj godini doktorata, gde vodim svoja istraživanja i projekte, i dalje praćen njihovim entuzijazmom, podrškom i savetima.

Trenutno vodite projekat ‚‚Snake Island”, gde proučavate gmizavce koje žive na ostrvu Golem Grad. Da li možete da nam kažete nešto više o projektu i kako je došlo do same ideje za projekat?

Golem Grad, je ostrvo u Prespanskom jezeru, poznatije i kao Ostrvo Zmija. Nalazi se tačno na granici između Severne Makedonije, Albanije i Grčke. Ovo ostrvo je pre svega istorijski i kulturološki značajno; bogato je arheološkim nalazištima iz neolita, a tu se nalaze i očuvane crkve iz 4. i 5. veka nove ere. Što se tiče živog sveta, ostrvo naseljavaju velike kolonije čiopa, kormorana, pelikana i galebova, a samo Prespansko jezero ima nekoliko endemičnih vrsta riba. Pored toga, ostrvo je pravi gmizavački megalopolis, sa preko 10000 ribarica, 2000 šumskih kornjača i oko 1500 poskoka. Imajte u obziru da je površina ostrva mala, svega 18 hektara; to mu dođe preko 500 ribarica po hektaru ostrva! 

Izvor: https://www.rufford.org/projects/vuka%C5%A1in-bjelica/snake-island-treasured-and-threatened-managing-the-growth-of-ecotourism-and-illegal-fishing-in-a-strictly-protected-area/ 

Ipak, ovaj jedinstven ekosistem je pod velikim pritiskom. 2008 godine ostrvo je otvoreno za posetioce i od tada počinju da se javljaju problemi. Prisutan je takozvani ekoturizam koji bi trebalo da promoviše ostrvo kao prirodni raritet, ali koji donosi više štete nego koristi. Najčešće to nisu organizovane ture i ne postoji vodič koji vodi turiste po ostrvu, već su turisti prepušteni sami sebi. Ovo zvuči bezazleno ali predstavlja potencijalni problem na nekoliko načina. Neke vrste ptica kao što su galebovi koji žive na ostrvu, prave gnezda na zemlji. Zalutali turisti, mogu uznemiriti roditelje i ptiće u gnezdu, ukoliko ne znaju kuda na ostrvu smeju da se kreću. Isto tako, bebe kornjače i zmije se često sakrivaju ispod kamenja na plažama. Naša ekipa zna da zaobilazi ove specifična mesta na ostrvu, ali ne i turisti. Za kraj, bebe kornjače često bivaju suvenir koji ljudi ponesu sa ostrva. Populacija šumskih kornjača na Golem Gradu je jako specifična. Pre svega, potpuno je zatvorena i ima neujednačen odnos polova (mnogo više mužjaka nego ženki). Gubitak čak i jedne individue može dovesti do katastrofalnih posledica po ovu populaciju. 

Ne manje bitno, krivolov isto pravi veliki štetan uticaj na ostrvo. Nakon ukidanja policijskih patrola koje su vršile kontrolu lova, ova aktivnost se dramatično povećala. Krivolovci postavljaju mreže kojima love ribe, čak i za vreme lovostaja, kada se ribe mreste. Ribarice koje se hrane ribom, često zalaze u mreže, zaglave se i na kraju udave. Naše kolege su jednom izvukli ove mreže i našli stotinak mrtvih zmija, što vam može reći koje su razmere štetnog uticaja ove aktivnosti. Moramo da se zapitamo, ako se delikatan ekvilibrijum na kome funkcioniše Golem Grad naruši (ribe su plen zmijama, zmije su plen ptica i tako u krug), kakve će biti kaskadne posledice na ovaj ekosistem?

Golem Grad

izvor: https://www.itinari.com/location/golem-grad-island-north-macedonia 

Ideja za projekat baš dolazi iz ovih problema. Naša ekipa na ovom ostrvu radi 15 godina i do sada je skupila veliku količinu neprocenjivih podataka i želimo da iskoristimo svo naše znanje, stručnost i volju i uspešno sačuvamo sve stanovnike ostrva Golem Grad.

Da li ste zadovoljni kako napreduje projekat? Šta ste uspeli da odradite do sad?

Sa sigurnošću možemo da kažemo da jesmo! Imamo veliku podršku MED-a (Makedonsko ekološko društvo), koji nezavisno od nas ima jedan veliki, intranacionalni projekat vezan za Prespansko jezero, koji obuhvata i Golem Grad. Sakupili smo dosta podataka za kornjače, poskoke i ribarice, počeli nekoliko novih istraživanja, ali nažalost otkrili i neke previđene probleme. Sve su ovo neophodni koraci, koji nas dovode bliže ciljevima našeg projekta, pre svega procenjivanju stepena ugroženosti ovog ekosistema, predlaganja mera zaštite i očuvanja ovog dragulja prirode, naravno implementacijama tih mera.

Kao jedno od najvećih dostignuća, izdvojio bih da smo uz saradnju sa MED-om i kolega iz PPNEA-e (Protection and Preservation of Natural Environment in Albania) došli do lepe saradnje za jedan potencijalni konzervacioni prioritet u Prespanskom jezeru. Nekih šest kilometara vazdušnom linijom od Golem Grada, nalazi se ostrvo Mal Grad. Ostrvo je još manje površine, svega 5 hektara, ali i na njemu se nalazi skoro identičan sklop flore i faune. Međutim, nažalost, i ovo ostrvo je isto toliko, ako ne i više izloženo štetnim uticajima kao Golem Grad. Očekujemo da ćemo sva iskustva sa ovog projekta iskoristiti i eventualno proširiti naše aktivnosti i na Mal Grad, tako da se nadam da ćemo sledeće godine moći da se pohvalimo i ovim projektom.

Vaš projekat je pokriven Raford Fondacijom. Da li možete da nam ispričate nešto o samoj fondaciji i procesu pisanja projekta?

Raford Fondacija je dobrotvorna organizacija iz Velike Britanije, koja finansira projekte širom sveta, pogotovo u zemljama u razvoju. Projekti su isključivo usmereni na pitanja očuvanja životne sredine i biodiverziteta. Uglavnom se favoriziju master studenti i doktorandi koji su na početku svoje karijere. Posle prvog uspešnog projekta koji dobijete, postoji mogućnost dobijanja drugih projekata, koji se najčešće nastavljaju na prvu ideju. Sam proces evaluacije traje maksimalno tri meseca.

Pisanje projekta je jedan lep proces, ali može delovati zastrašujuće pogotovo ako se prvi put susrećete sa tim. Važno je imati ideju ali i znati uspešno preneti tu ideju na papir. Ja sam imao tu sreću da sam bio okružen ljudima sa dosta iskustva, koji su mi puno pomogli da moj predlog projekta dobije jasnu organizaciju i bude izdvojen u smislene celine. Bitno je samo imati precizno definisane ciljeve, kao i izvodljiv način realizacije svih navedenih ciljeva. Obzirom da postoji veliki broj malih i velikih prilika za pisanje projekata, savetujem svakom da se oproba u tome. Sticanje ovakvog iskustva je neprocenjivo, pogotovo uzimajući u obzir da se i istraživanja najčešće isključivo finansiraju preko projekata.

Da li studenti master i osnovnih studija mogu da učestvuju u Vašem projektu? 

Apsolutno da! Ove godine smo imali dva master studenta, od kojih je jedan sa nama išao na ostrvo, i nekoliko studenata treće i četvrte godine osnovnih studija koji su nam pomagali na terenima po Srbiji. Jedan od ciljeva projekta i jeste obučavanje i podučavanje studenata, koji će posle moći i da sami vode svoje projekte zaštite prirode. Želimo da uključimo što više zainteresovanih studenata a da onima koji ostanu najistrajniji pružimo neku mini obuku u radu sa gmizavcima na terenu.

Studenti su sa nama ove godine mogli da vide neku osnovnu metodologiju rada sa gmizavcima, kao i eksperimente koje radimo. Dodatno, mogli su iz prve ruke da rade sa životinjama i steku neprocenljivo praktično iskustvo.

Mislim da je ovo dobra prilika za svakog studenta da vidi šta stvarno terenski rad uključuje i pozivam sve zainteresovane da se jave na naš poziv i pođu sa nama na teren! Naravno, sa master studentima imamo mnogo prisniji odnos; oba naša master studenata imala su našu potpunu podršku na terenu, tokom prikupljanja uzorka, obrade podataka i pisanju samog master rada. Obično će biti objavljen poziv preko naše strance i stranice BID ”Josif Pančić” gde će se nalaziti detaljno uputstvo kako možete raditi sa nama.

Kao doktorand, čime se bavite kada niste na terenu? 

Kada nisam na terenu uglavnom se bavim pisanjem izveštaja, predloga projekata i radova. Pored toga, učestvujem na realizaciji nastave na dva predmeta osnovnih studija, Anatomiji i morfologiji hordata i Sistematici i filogeniji hordata.

Moj omiljeni aspekt tih neterenskih obaveza baš i jeste rad sa studentima. Smatram da je prenošenje znanja jedan od najvažnijih, ako ne i najvažniji aspekt nauke.

Volim kad počne semestar i kad krenu vežbe, jer imam mogućnost da studente pratim prvo na Anatomiji, pa i na Sistematici, i vidim kako polako napreduju i usavršavaju znanja. Znam koliko je meni bilo bitno da imam zainteresovane nastavnike i asistente na predmetu i želim tu uslugu da vratim. To naravno činim, kad uspešno mogu da razjasnim neku nedoumicu studentima ili im na neki način pripomognem u njihovom radu. 

Kako provodite svoje slobodno vreme?

Jako volim da igram društvene igre. Pre sam često išao u klubove za igranje društvenih igara kao što su Astal, Hidra i C22 ali sada zbog korone nema toliko prilika za veća druženja. Da se animiram, počeo sam i amaterski da se bavim akvaristikom. 

Koji su Vam planovi za budućnost posle doktorskih studija?

Želeo bih da nastavim da se bavim naukom i projektima zaštite životne sredine, i da svoja istraživanja baziram na Balkanskom poluostrvu. Takođe, voleo bih i da postepeno počnem da radim kao predavač u nastavi na fakultetu. 

Kako možemo da pratimo razvoj Vašeg projekta? 

Imamo fejsbuk i instagram stranicu (@snakeisland.golemgrad). Zimi smo malo manje aktivni, ali planiramo da održimo par predavanja. Tokom leta su objave dosta češće, pa ćete nekada moći da pratite skoro svaki naš korak. Ako vas nešto zanima, slobodno nam pišite, rado odgovaramo na sva pitanja!

Da li imate neki savet za mlađe kolege?

Pažljivo birajte ljude sa kojima ćete raditi, pogotovo pri vašim prvim koracima u svetu nauke.

To se odnosi pre svega na izbor mentora, ali i na vaše kolege u timu. Pristup i stav ljudi sa kojima ćete sarađivati na duže vreme su od suštinske važnosti; znam za mnoge slučajeve gde su studenti odustajali od svojih ideja i želja zbog loše komunikacije ili nezainteresovanosti kolega. Međuljudski odnosi nekada mogu biti velika prepreka za motivaciju i uspešan rad. Mogu da se pohvalim da ljudi koji sa mnom rade i dalje imaju nepresušnu dozu entuzijazma, i posle dve decenije bavljenja naukom. Više liče na studente prve godine studija na terenu i radu nego na fakultetske profesore. Baš njihov pristup i stav ka radu, čak i kada je najteže i situacija se čini bezizlaznom, su mi najviše pomogli u suočavanju sa svim preprekama tokom studija i u svom radu.