Imunoterapija – revolucija na polju onkologije

U najčešće i najpoznatije terapije karcinoma spadaju hemoterapija i hirurško lečenje. Proteklih nekoliko decenija, otkrivena je još jedna terapija koja je veoma brzo postala predmet interesovanja naučnika širom sveta- imunoterapija.

Vilijam Kolej, poznatiji kao otac imunoterapije, je krajem 19. veka prvi pokušao da stimuliše imunološki sistem u svrhu lečenja malignih bolesti. Njegovo otkriće rezultiralo je potpunom reemisijom kod nekoliko vrsta maligniteta kao što su sarkom, limfom i karcinom testisa, ali zbog opasnosti od zaražavanja patogenima kao i nepotpunim razumevanjem mehanizma imunoterapije, veću primenu u 20. veku dobile su hemoterapija i hirurško lečenje.

Vilijam Kolej, u sredini

Osnova imunoterapije ili biološke terapije, jeste veštačka stimulacija imunog sistema u svrhu lečenja karcinoma poboljšavajući prirodnu sposobnost imunog sistema da se bori protiv bolesti. Ćelije karcinoma često imaju tumorske antigene odnosno molekule na svojoj površini koje proteini antitela imunog sistema mogu prepoznati..

Bakterijski peptidi- budućnost imunoterapije?

Nova istraživanja pokazala su da fragmenti bakterijskih proteina- peptidi, predstavljeni imunom sistemu na površini ćelija tumora, mogu biti prepoznati od strane imunskih T-ćelija. Postavlja se pitanje, da li ovo otkriće može da se iskoristi u imunoterapiji onkoloških pacijenata?

Tumorski antigeni omogućavaju imunološkom sistemu da razlikuje tumorske ćelije od zdravih ćelija. Svaka ćelija sadrži mehanizme za obradu antigena koji podrazumeva da se peptidi izvedeni iz antigena predstave imunološkom sistemu pomoću  specijalizovanih molekula koji su nazvani- humani leukocitni antigeni (HLA) na površini ćelije. HLA predstavljaju peptide koje ćelije imunog sistema prepoznaju.

peptidi izvedeni iz antigena se predstavljaju imunološkom sistemu pomoću  specijalizovanih molekula koji su nazvani- humani leukocitni antigeni (HLA)

Postoje dve kategorije tumorskih antigena. Prvu grupu predstavljaju „tumor-povezani“ antigeni koji se eksprimiraju u normalnim tkivima, kao i u tumorima tako da ne aktiviraju imuni sistem. Drugu grupu predstavljaju „tumor-specifični” antigeni koji se eksprimiraju u tumorskim ćelijama i imaju ulogu u jačanju specifičnog imunskog sistema

U ovom istraživaju autori su odlučili da istraže bakterijski sastav 17 metastaza melanoma kod devet različitih osoba. Melanom je oboljenje poznatije kao rak kože. Autori su došli do otkrića da je bakterijski sastav vrlo sličan u različitim metastazama iste osobe, a ponekad i u uzorcima različitih osoba, kao i da su ove bakterije prisutne isključivo u ćelijama melanoma i da ih nema u okolnim ćelijama. Ovaj zaključak ukazuje na to da su određene bakterijske vrste zajedničke za melanom.

bakterijski sastav je vrlo sličan u različitim metastazama, ove bakterije su prisutne isključivo u ćelijama melanoma

Naučnike je zanimalo da li su peptidi iz ovih unutarćeliskih bakterija prepoznati od strane imunog sistema i uz primenu određene metodologije u uzorcima su pronašli skoro 300 peptida iz 33 različite vrste bakterija. Zanimalo ih je da li bakterijski peptidi zaista predstavljaju ćelije melanoma, a ne imunske ćelije zvane antigen-prezentujuće ćelije (APCs) koje detektuju, a potom i prezentuju druge patogene ćelijama imunološkog sistema. Da bi to utvrdili korišćen je imuno-ćelijski marker proteina da se razdvoje ćelije iz dva različita uzorka melanoma zahvaljujući čemu je utvrđeno da obe grupe ćelija predstavljaju bakterijske peptide koji su prezentovani i od strane APCs i od strane tumorskih ćelija što implicira da isti peptid može biti prezentovan na dva načina. Istraživači su tada pokazali da T-ćelije, koje su prepoznate od HLA-prezentujućeg peptida, reaguju na identifikovane bakterijske peptide.

Ono što je zaključeno zahvaljujući ovoj studiji jeste da bakterijski peptidi koji su identifikovani zaista mogu biti „mete“ za imunoterapiju. Budući da bakterijski peptidi nisu uobičajeni u zdravom tkivu, trebalo bi relativno lako izazvati snažne imunološke reakcije na njih bez posebne zabrinutosti o autoimunim oboljenjima što bi u budućnosti moglo otvoriti još jedan prozor u efikasnoj terapiji kancera.

Izvori: