Svest sipe

Sipe su vrlo interesantni stanovnici mora.

To su životinje koje se nalaze u razdelu Cephalopoda (glavonošci). Za njih je karakteristično postojanje sipine kosti koja je zapravo ostatak spoljašnje ljušture koju su posedovali preci glavonožaca.

Na glavi poseduju tentakule (ručice) koje koriste pri hvatanju plena koji predstavljaju sitniji beskičmenjaci. Takođe ih odlikuje i mimikrija, pomoću koje se kriju od predatora ali i love plen.

Nervni sistem glavonožaca se sastoji od nekoliko ganglija, ali uprkos tome se smatraju za veoma inteligentne životinje

 

 

Sipe i Stanfordov eksperiment sa marshmallow-om

Ovaj eksperiment je napravljen za decu, a još se naziva i ,,test odloženog zadovoljstva”. Radi se o tome da se deci daje mogućnost izbora između manje nagrade u vidu jednog marshmallow-a koji bi mogli odmah da pojedu ili ,,veće” nagrade (dva marshmallow-a). ,,Veću”  nagradu bi dobili samo ukoliko bi sačekali određeno vreme, a da ne pojedu taj jedan marshmallow koji im je prethodno dat. 

Eksperiment je pokazao zanimljive rezultate, a kasnija otrića su pokazala da deca koja bi sačekala ,,veću” nagradu, bi bila uspešnija tokom života.

 

Prikaz deteta tokom Marshmellow testa

 

Ovom testu su bile izlagane različite životinje, kao na primer primati, psi, papagaji i vrane i svi su uspešno prošli test. Naravno, test je morao biti malo promenjen jer se životinji ne može reći da ako ne uzme manju nagradu sada, dobiće količinski veću nagradu ili hranu koju više voli kasnije. Zbog toga su životinje prolazile obuke kako bi naučile prednost čekanja.

Međutim, naučnici su želeli da oprobaju ovaj eksperiment na još jednoj vrsti – Sepia officinalis. 

 

Sepia officinalis

 

Dokazali su da sipe mogu da sačekaju određeno vreme ako znaju da će dobiti bolju hranu, u ovom slučaju svoju omiljenu – škampe.

Kako nisu bili sigurni da li je čekanje bolje hrane bilo iz razloga što je je bila vidljivo dostupna veća količina hrane, istraživači su ih podvrgli još jednom testu u kome je učestvovalo šest sipa

Sipe su smeštene u zatvorene komore koje su imale providna vrata kako bi bile upoznate sa hranom koja se nalazila sa druge strane. 

U jednoj komorici je bila hrana koju manje vole, a u drugoj škampi. Vrata su bila obeležena specifičnim simbolima koji su imali različita značenja; krug znači da će se vrata odmah otvoriti, trougao – da će se vrata otvoriti nakon 30-150 sekundi i kvadrat da će otvoriti nakon nekog neodređenog vremena. 

Manje voljena hrana se nalazila iza vrata koja su na sebi nosila krug, i ukoliko bi sipe krenule ka toj hrani, škampi bi bili ukljanjani iza vrata sa trouglom.

U testu sa kontrolnom grupom (deo od ukupnog broja sipa), škampi su se nalazili iza vrata sa kvadratom koja se nisu otvarala.

Test je pokazao da su sipe u prvoj grupi čekale svoju omiljenu hranu, međutim to nije važilo za kontrolnu grupu jer one nisu mogle doći do ove hrane.

Zatim su istih šest sipa podvrgnute još jednom testu, kako bi se uvidelo koliko dobro i brzo uče. 

Naime bile su izložene simbolima kvadrata koji su se razlikovali u obojenosti i kada bi se približile jednom, odnosno kada bi odabrale tačan simbol, bile bi nagrađene.

Kada su počele da povezuju simbol sa nagradom, istraživači su ih podvrgivali prethodnom testu s tim što su sada prilagodili simbole sa hranom koja se nalazila iza vrata. Ovaj test je pokazao da su sipe koje su mogle da sačekaju bolju hranu zapravo brže učile. 

 

Zaključak

Naučnici pretpostavljaju da je mogućnost čekanja bolje hrane proizašla kao nusproizvod evolucije njihovog stila života. Naime, one koriste kamuflažu kako bi vrebale plen, pa se zato veruje da one mogu da se strpe i iščekaju hranu u kojoj bi više uživale.

Takođe su predložili da bi buduća istraživanja mogla da utvrde da li su sipe u mogućnosti da stvaraju planove

Ovo je još jedan eksperiment u nizu koji nam je pokazao da ne treba potcenjivati inteligenciju životinja samo zato što su na nižem stepenu razvića od nas, već da treba da obratimo više pažnje na njihov način života i na taj način ćemo uočiti koliko su zapravo oni inteligentni i sposobni i koliko toga ne znamo o njima

 

 

 

 

Izvori: