Gde su nestali vrapci?

Nezvaničan simbol grada Beograda i stanovnika ruralnih i urbanih sredina svih kontinenata sem Antarktika, vrapca, možemo sresti gde god da krenemo. Iako nisu na listi najugroženijih ptica i brojnost im ne opada toliko brzo, svako može da primeti kako ih je manje. Zašto vrapcima smetaju gradski uslovi na koje su se vekovima navikavali i koliko je čovek odgovoran za to?

Mužjak vrste Passer domesticus 

Izvor slike: https://rcannon992.com

Vrabac Gočko – simbol Vrnjačke Banje 

Izvor slike: https://upload.wikimedia.org/wikipedia

Dživdžan, pokućar, leteći miš…

Vrapci, najrasprostranjenije ptice na svetu, pripadaju redu Passeriformes. Dele se na one koji su autohtoni za kontinente Starog sveta – familija Passeridae i Novog sveta – familija Passerellidae. Srbiju nastanjuju četiri vrste: Passer domesticus (vrabac pokućar), Passer montanus (poljski vrabac), Passer hispaniolensis (španski vrabac) i Petronia petronia (kamenjarac) koje ima najmanje. Prema podacima iz 2017. godine, brojnost populacije vrabaca u Srbiji iznosi oko 5 miliona, a leti dostiže i do 10 miliona posle gnežđenja. Oni su društvene ptice stanarice koje formiraju jata. Oportunisti su (lako se prilagođavaju različitim i promenljivim uslovima sredine) i svaštojedi. U divljini žive prosečno tri do pet godina. Pare se na proleće i ženka najčešće snese četiri ili pet jaja. Kao i kod većine ptica pevačica, inkubacioni period je jako kratak, od 10 do 12 dana. Spadaju u sinantropne vrste – žive u čovekovoj blizini bez obavezne domestikacije. Smatra se da je njihov suživot sa ljudima počeo pre oko 10 000 godina, upravo sa razvojem prvih naselja. Ipak, mogu živeti i van naseljenih mesta. U Srbiji su pokućar i poljski vrabac zaštićene vrste, a od 2010. godine obeležava se svetski dan vrabaca 20. marta.

Različite vrste vrabaca

Izvor slike: https://www.animalspot.net

Procenjuje se da je u periodu od 1980. do 2017. godine ukupan pad populacija divljih ptica u Evropskoj uniji iznosio između 17 i 19% tj. između 560 i 620 miliona jedinki. Za populacije vrapca pokućara zabeleženo je najveće opadanje –  247 miliona jedinki manje tj. nestanak 50% populacije. Poljski vrabac izgubio je oko 30 miliona jedinki. 

 

 

Zašto je vrabaca sve manje?

Razlozi opadanja brojnosti urbanih populacija nisu potpuno jasni, ali se najverovatnije radi o kombinaciji više faktora: novi pravci u arhitekturi, manjak zelenih površina, nedostupnost hrane, svetlosno, zvučno i aerozagađenje. Savremene zgrade često imaju staklene fasade bez ikakvih streha, šupljina i pukotina gde bi vrapci mogli da se gnezde. U urbanim sredinama sve je manje nižeg drveća i žbunja gde se ove ptice kriju od grabljivaca. Nestanak zelenih površina znači i manje insekata i larvi koji su ključni u ishrani ptića i odraslih jedinki, usled čega često biraju drugu, dostupniju hranu. Takvu ishranu odlikuje manjak antioksidanasa što dovodi do povišenog nivoa oksidativnog stresa. Urbane sredine prati i promena u načinu transporta; kako su kočije zamenjene automobilima, nestao je i izvor hrane za vrapce – nesvarene semenke u ekskrementima konja. Takođe, automobili i industrijska postrojenja dovode i do zagađenja vazduha (povećana koncentracija čađi i izduvnih gasova, npr. azot-dioksida). Aerozageđenje izaziva smanjeni imunski odgovor prema bolestima kao što je ptičja malarija, od koje sve češće oboljevaju u poslednje vreme. Urbanizacija dovodi i do drugih vidova zagađenja, kao što su svetlosno i zvučno. Industrijska i saobraćajna buka izaziva fiziološki stres kod mladih jedinki i dovodi do akustičnog maskiranja komunikacije između ptica. Usled ove pojave, ženke često ne čuju oglašavanje ptića pa im neće doneti dovoljnu količinu hrane, a dešava se i da oni ne čuju da su roditelji u blizini gnezda pa se ne oglašavaju. Iako neočekivan, pad brojnosti populacija zabeležen je i u ruralnim područjima, a pripisuje se intenziviranju poljoprivrede, sađenju monokultura i upotrebi jakih insekticida i herbicida. Promene sredine intezivnije pogađaju  gradske jedinke u odnosu na jedinke koje žive u ruralnim područjima, što se manifestuje kroz  lošije opšte stanje organizma i manje telesne dimenzije.  Ukoliko ne dođe do promena, pad brojnosti njihovih populacija ne izgleda kao da će prestati.

Grupa vrabaca sakrivena u udubljenju fasade zgrade

Izvor slike: https://i.guim.co.uk/img/media/

Šta možemo učiniti?

Iako mnogi uzimaju vrapce zdravo za gotovo, kao česte i „obične” ptice, ne treba čekati da dođe do kritičnog pada brojnosti populacije kako bi se reagovalo. Sađenje divljeg cveća, forzicije, bršljana i žive ograde u dvorištima i baštama povećaće broj insekata kojima se hrane i pružiće im zaklon. Postavljanje kućica za ptice i hranilica, pogotovo zimi, olakšalo bi im život u urbanim sredinama. Od ključne je važnosti prilagođavanje poljoprivrednih praksi prirodi, širenje mreže zaštićenih područja, dobro upravljanje gradovima i planiranje održive infrastrukture. Kolektivna i sistematska briga o vrstama i okruženju oko nas jedini je način da se reše kompleksni problemi kao što je slučaj sa vrapcima. Bez njihovog cvrkuta, svet ne bi bio isti.

Vrapci oko hranilice

Izvor slike: http://teach.files.bbci.co.uk

Izvori: