Čudesne šume pod pretnjom nestanka

Mangrovu vegetaciju ne čini jedna taksonomska grupa; u nju spada čak 110 vrsta biljaka uključujući žbunove, žbunasto drveće, palme i paprati. „Pravim” mangrovima smatra se drvenasto, večnozeleno drveće koje može da raste i napreduje u slanoj vodi. Najčešće familije su: Rhizophoraceae (crveni mangrovi), Combretaceae (beli mangrovi) i Acanthaceae (crni mangrovi). Odgovara im život u toploj vodi, te se skoro 15,5 miliona hektara prostire duž obala preko 120 država sa tropskom i suptropskom klimom. Ove biljke adaptirane su na život u slanoj i brakičnoj vodi (halofite) pa ih najčešće srećemo u međuplimskim zonama mora i estuara, ali i u lagunama i zalivima.

Pichavaram mangrova šuma

Izvor slike: https://www.travelmate.com

Kako drveće raste u slanoj vodi?

Mangrovima ne treba so za rast i razvoj, zašto onda biraju slanu vodu? Odgovor na ovo pitanje nam pruža evolucija. Naime, mangrovi su razvili načine da prežive tamo gde druge biljke ne mogu, napravivši sopstvenu nišu sa malo kompeticije za nutrijente i prostor. Uslovi sredine na koje se ova vegetacija prilagodila su: velike oscilacije temperature, vlažnosti, saliniteta i dostupnosti vode, intenzivno sunčevo zračenje, anoksično zemljište i udari talasa. Zbog nestabilne, slabo aerisane podloge, mangrovi su razvili vazdušne korenove koji se nalaze iznad vode i imaju ulogu u potpori i snabdevanju kiseonikom. 

Vazdušno korenje mangrova

Izvor: https://www.worldbank.org

Problem ograničene količine sveže vode u slanom zemljištu rešili su skladištenjem vode u sukulentnim listovima. Zbog ograničene dostupnosti vode još jedan od problema je i kako sprečiti isparavanje vode sa površine listova. Neke od adaptacija uključuju debelu i voštanu površinu listova ili listove sa gustim dlačicama. Takođe, tokom dana mogu promeniti orijentaciju listova čime izbegavaju jako sunčevo zračenje. Dodatno, kako bi se smanjio isušujuć efekat vetra, stome (pore na površini lista preko kojih se odvija transpiracija) mogu biti manje ili smeštene u udbuljenjima listova. Ćelije na površini korenja crvenih mangrova imaju prilično nepropusnu membranu, ipak, određena količina soli dospeće u njih, pa će biti koncentrisana u vakuolama ili u starom lišću i kori koji periodično opadaju. Beli i crni mangrovi pomoću žlezda mogu da izlučuju so direktno na površinu lista. Mangrovi se oslanjaju na jednu ili više ovih strategija kako bi podneli velike količine soli u svom okruženju.

Kristali soli formirani na listu 

Izvor: https://asknature.org

Benefiti mangrove vegetacije

Jedan od najbitnijih doprinosa ovih šuma je sekvestracija ugljenika – proces „hvatanja” atmosferskog ugljenika. Mangrovi, zajedno sa slanim močvarama i morskom travom, predstavljaju ekosistem koji uklanja CO2 iz atmosfere i hiljadama godina skladišti plavi ugljenik (uglenik u čijoj sekvestraciji učestvuje vodena vegetacija). Procesom fotosinteze, koriste CO2 iz atmosfere kako bi dobili ugljenik koji pretvaraju u biomasu koja se vremenom taloži na muljevito dno. Prema procenama, sediment ispod mangrova širom sveta sadrži između četiri i 20 milijardi tona ugljenika. Zbog anoksične sredine, usporeni su procesi raspadanja biomase pri kojima se oslobađa ugljenik. Samo jedan hektar ovih šuma može vremenom apsorbovati CO2 jednak emisijama nastalim sagorevanjem 726 tona uglja. Drveće takođe apsorbuje i filtrira teške metale iz morske vode. Iako malo vrsta biljaka čini ovaj ekosistem, on pruža zaštitu i dom za raznovrsne organizme. Mnogi od njih su retki i ugroženi, kao što su kus-kus, proboscis majmun i sifaka lemur. Korenje koje je stalno pod vodom naseljavaju alge, plaštaši i mnogi beskičmenjaci, a takođe predstavljaju odlično mesto za skrivanje mladih riba od predatora. U ovim šumama, žive i veće životinje tropskih i suptropskih krajeva. 

Jedna od Darvnovih zeba Camarhynchus heliobates endemična je za ovaj ekosistem

Izvor slike: https://cdn.download.ams.birds.cornell.edu

Lokalno stanovništvo mangrove koristi za: ishranu, građevinu, tradicionalnu medicinu, pravljenje štapova za pecanje, kanua, vesla, koplja i boja. Korenje i stabla mangrova apsorbuju energiju jakih talasa, cunamija i oluja, pružajući tako zaštitu za priobalno stanovništvo. Njihovi korenovi sistemi čuvaju obalu od erozije – smanjuju intenzitet talasa i zadržavaju sedimente uz kopno.

Jestivo voće biljke Sonneratia caseolaris – mangrova jabuka 

Izvor slike: https://dhiveshi.info

Ugroženost i očuvanje

Prema prvoj globalnoj proceni za Crvenu listu ekosistema Međunarodne unije za zaštitu prirode, više od polovine svetskih šuma mangrova preti opasnost od nestanka. Skoro 20% mangrova su klasifikovani kao ugroženi ili krajnje ugroženi. Ovo je, u najvećoj meri, posledica klimatskih promena i porasta nivoa mora. Podaci pokazuju da ukoliko ne dođe do značajnih promena do 2050. godine, povećanje globalnog zagrevanja dovesti do gubitka: 1,8 milijardi tona ugljenika koji je tu skladišten, zaštite za 2,1 milion ljudi koji su izloženi obalnim poplavama i 17 miliona dana ribolova svake godine. 

Svetska prirodna baština UNESCO-a – Sundarbans, najveća je šuma mangrova na svetu i zauzima oko 10.000 km² na teritoriji Indije i Bangladeša

Izvor slike: https://upload.wikimedia.org/

Šume se pretežno krče zbog akvakulture (farme ostriga i rakova) i agrikulture (pirinčana polja, plantaže palmi i kokosa). Pored neodrživog razvoja privrede, problem predstavlja porast obalnih populacija i urbanizacija koju prate deforestacija i odvodnjavanje šuma kako bi se proširio teren za nove objekte, kao i uzimanje uglja i drva za gradnju. Industrializacija dovodi do kontaminacije vode i zemljišta industrijskim hemikalijama i otpadnim vodama. Naftna industrija, konstrukcije brana i prekomerni turizam takođe ugrožavaju ovaj ekosistem. 

Mangrovi se sporo oporavljaju od seče, mnoge vrste neće opet klijati, pa se jedino ponovnom sadnjom mogu oporaviti. Kada se velike šumske oblasti poseku, korenje više ne može da oksigeniše zemljište. Bakterije zatim produkuju vodonik-sulfid koji tlo čini jako kiselim zbog čega neće moći da podrži  novoposađene mangrove. 

Šta šteti mangrovima

Izvor slike:  https://dedide.info

Nije samo problem deforestacija, već i raspadanje i smanjena produktivnost celog ekosistema. Nestanak ove vegetacije dovešće do gubitka biodiverziteta obala. Bitno je očuvanje postojećih šuma i obnavljanje oblasti na kojima je prethodno postojao ekosistem mangrovih šuma kako bi se spasilo ovo jedinstveno i vredno prirodno stanište. Potrebno je raditi na poboljšanju zakona o zaštiti, boljem planiranju pošumljavanja i sveobuhvatnom sagledavanju uticaja na mangrove.

Literatura: