Ko je bio Josif Pančić?

Sigurno ste već u šestom razredu osnovne učili o Pančićevoj omorici, ušli u apoteku i primetili čitavu policu raznovrsnih čajeva s njegovim imenom na pakovanju, prošli ulicom ili kraj škole koja nosi njegovo ime. Ali ko je tačno bio Josif Pančić, čime se bavio i koliku nam je zaostavštinu ostavio?

Prvi koraci

Rođen u skromnoj mnogočlanoj porodici u selu Ugrini na obroncima Velebita 1814. godine. Stric mu je bio arhiđakon u Gospiću, imućniji od njegovih roditelja, te se starao o njegovom školovanju. Osnovnu školu završio je u Gospiću u Lici, a gimnaziju u Rijeci. Nakon toga ide u Zagreb i pohađa visoku školu Regia Academica Scientiarum. Pančić je završio Medicinski fakultet u Pešti i postao doktor medicine 7. septembra 1842. godine izradivši tezu Taxilogia botanica, koju je posvetio svome stricu Grguru. Tokom studija u Pešti morao je da se izdržava, dajući privatne časove francuskog i italijanskog jezika. To mu je odnosilo mnogo vremena i usled toga se njegovo studiranje produžilo na 10 godina. Boravio je u Banatu proučavajući floru Deliblatske peščare i Karpata, u Lici je sakupio mnoštvo biljaka dok je bio u poseti svojoj porodici, a na kraju je dospeo u Beč. Ovaj grad mu je pružio mnoštvo informacija o botanici pomoću kojih je klasifikovao svoje sakupljene primerke, kao i poznanstva sa istaknutim ličnostima, posebno Vukom Karadžićem. Sam Vuk mu je hteo pomoći, poslao ga je za Beograd sa preporukom kako bi Josif konačno dobio mesto lekara, poziv za koji se i školovao.

Karijera u Srbiji

Po Vukovoj preporuci Josif dolazi u Srbiju u vreme vladavine kneza Aleksandra Karađorđevića. Knez nije bio naklonjen kako Vuku tako ni njegovim prijateljima, tako da Vukova preporuka Josifu nije naročito pomogla da pronađe posao. Uprkos tome Josif se obraća Ministarstvu unutrašnjih dela sa molbom Iliji Garašaninu, tražeći mesto lekara u Užicu. Odgovor je čekao dosta dugo i želeći da odustane dobija poziv sa rečima: ‘’Načekaste se, gospodine Pančiću. Nemojte da se ljutite jer je naša mlada država na klimavim nogama i u kleštima dveju moćnih sila Austrije i Turske. Zato smo obazrivi prema tuđincima, razumete je li da?’’ Nakon toga dobija mesto u fabrici stakla u jagodinskom okrugu gde je među meštanima izbila epidemija trbušnog tifusa. Potom je dobijao mesta u Negotinu i na kraju u Kragujevcu baveći sa svojom strukom, međutim, gde god se nalazio Pančić je ispoljavao  strastvenu želju za bavljenjem botanikom i sve svoje slobodno vreme posvećuje obilaženju lokaliteta u mestu gde je boravio što planina, što reka, što klisura, verno sakupljajući i proučavajući floru Srbije. U međuvremenu se i oženio Ljudmilom, ćerkom inženjera Kordona, u januaru 1949. godine. Zajedno su imali sedmoro dece od kojih je dvoje umrlo u ranom detinjstvu.

Botanika kuca na vrata

Pročuvši se kao visok poznavalac flore Srbije i verni kolekcionar biljaka, dobija mesto kao član Društva srpske slovesnosti, a nakon toga biva  postavljen i za profesora prirodnih nauka u Liceju, iako je imao samo doktorsku disertaciju bez ijednig objavljenog naučnog rada do tada. Lekarskom pozivu se vraća ređe i to u vremenu ratova, a svoju punu pažnju posvećuje nauci, istraživanju flore i faune Srbije sa akcentom na flori kao njegovom glavnom i životnom delu. Biva finansiran od Društva srpske slovesnosti za razna botanička putovanja po Srbiji i sakupljanje i proučavanje balkanske flore. Nakon dobijanja srpskog državljanstva postaje redovni profesor Liceja. Iza njega je ostalo 34 generacije studenata za koje je napisao mnoge udžbenike prve na srpskom jeziku, među kojima je Mineralogija sa geologijom, Botanika i još mnogo spisa iz botanike, zoologije i geologije. Bio je vrlo cenjen profesor i šest puta biran za rektora Velike škole, kojoj na kraju ustupa svoj decenijski skupljan herbarijum. On se i danas čuva kao izuzetna vrednost u Institutu za botaniku u Botaničkoj bašti u Beogradu.

Staklenik Botaničke bašte ”Jevremovac”

Izvor:https://www.beforeafter.rs/wp-content/uploads/2014/11/basta1.jpg

Pančićeva omorika, Botanička bašta

Ono po čemu je Pančić svakako poznat jeste jedna vrsta četinara omorika koju je on otkrio, uz pomoć seljaka u zapadnoj Srbiji, na Tari u selu Zaovine. Pored omorike po njemu je nazvana i Pančićeva potočarka. Istraživao je mnoge srpske planine, ali ga je najviše oduševljavalo bogatstvo prirode i ljudi na Kopaoniku, čiji je najviši vrh posebno voleo. Njegovim intenzivnim istraživanjima je opisano 178 različitih taksona, od kojih je većina biljnih. Zahvaljujući njegovim poduhvatima u istraživanju flore Balkana dokazano je da Srbija pripada malom procentu zemalja koje poseduju vrlo bogat biodiverzitet. Prva Botanička bašta u Beogradu je takođe bila njegova ideja. Na početku je biljke uzgajao u konaku Kneginje Ljubice, a zatim mu je dodeljeno zemljište u Dunavskoj ulici. Zbog izlivanja Dunava i čestih poplava Botaničke bašte, kratko pred smrt  Josif dobija nov plac od Milana Obrenovića i to imanje nazvano je Jevremovac, gde se i danas nalazi Botanička bašta.

Picea omorika

Izvor:http://gras.rs/wp-content/uploads/2014/10/Picea_omorika2.jpg

Ličnost i smrt

Bio je čovek višeg rasta, krupan i koščat, rano osedele kose, visokog i velikog čela. Govorio je tečno i prijatno, a i sam karakter i pojava bili su mu iznenađujuće smerni. Pored nauke bio je i jedan od nekolicine lekara osnivača Lekarskog društva Srbije, a osim toga godinama je radio kao narodni poslanik u Vladi. Svakako, bio je vrlo cenjen i popularan i od naroda i od vlasti zbog svog posvećenog rada u nauci i prosveti. Umro je u Beogradu 1888. godine. Organizovan mu je veličanstven pogreb o trošku države i taj dan je proglašen za dan žalosti. Pre smrti je izrazio želju da bude sahranjen na Kopaoniku i još je sam u toku života sačuvao daske od omorike za svoj kovčeg. Želja mu je ispunjena tek 1951. kada su Društvo planinara i SANU organizovali njegovu sahranu i izgradnju mauzoleja na vrhu Kopaonika.

Izvori: